Author: Vedrana Rudan
Tko si sam pomogne…
U ovoj zemlji u kojoj je sasvim normalno da čudovište usred Splita Teslom ubije nesretnicu pa pred sucem izrazi “žaljenje” sričući riječi koje mu je tko zna koliko puta …
Pisac piše o temi koja ga čačka ali ne znači da piše o sebi.
Smije li se umirati a da to bude prihvatljivo?
Čitav svijet je vidio kako žena Macronu odvaljuje šamar u Vijetnamu. To je isti čas postala svjetska brejkingnjuz ali kao čista sprdačina.
“Krešo, što ti se dogodilo, izgledaš strašno…”
Jebote, koji davež. Kemo, imuno, zračenja, bolnica, bolnica, bolnica…
“Krešo, blažene oči koje te vide, super da si došao, Isuse koji ruksak nosiš?!” “Selim k tebi.” “Na koliko dugo, starci mi ništa nisu javili.” “Na zauvijek.” “Ne zajebavaj, …
Zanimljivo je da se većina ljudi bavi poslom za koji je koliko toliko kvalificirana. Jedini posao kojim se baš svatko može baviti bez ikakve odgovornosti je politika.
Pretpostavljam da je medijima teško izvještavati sa sprovoda, posebno kad učesnici sjede. Još kad umre papa.