Author: Vedrana Rudan
Čitam danas kako se njemački kancelar Merz negdje rasplakao dok je govorio o zastrašujućem širenju “antisemitizma” u Njemačkoj.
Nikolu i Miju poznajem dvadeset i pet godina. Njegovom sam smrću izgubila brata, najboljeg čovjeka koga sam ikad srela, svjetskog čovjeka.
Naši su se sabornici opet sastali. Odmoreni. Njihov godišnji traje mjesecima, ako mu se doda besmisleno štrcanje bijesne pjene u saboru, gospoda se odmaraju trinaest mjeseci godišnje.
Šaneri iz Čačka objavili su osmrtnicu Armaniju na srpskom i talijanskom. Ekipa se potpisala na ćirilici.
Ovih je dana, tako neki veliju, Putin istresao dronove na Poljsku.
Ovih su se dana horde prvašića uputile prema mučilištima.
Severina je ovih dana u Evropskom parlamentu održala predavanje na temu abortusa.
ČAnsonfest je, bar se meni tako čini, u hrvatskim okvirima malo poznat festival.
Jergoviću su na fasadi zgrade u kojoj živi zaprijetili smrću.
Jebote! U onoj grupi divljaka bili su i Benkovčani, sigurna sam ne oni koje volim, ne moji.