Često se sastajemo. Moji prijatelji i mi. Svake subote nađemo se kod nekoga od nas. Ljudi smo koji se osjećamo dobro zato jer su naše kolege iz gimnazije nefrolozi, internisti, ortopedi, oftalmolozi, ginekolozi, kardiolozi… Svaki organ u našem tijelu pod paskom je neke balavice ili tankog klinca iz šezdeset i neke. Osjećaj da o nama brinu ljudi koji nas vole čini nas zdravima.
Zabavljamo se, kad smo skupa, moji prijatelji i mi. Ne pijemo puno, samo dvojica iz društva puše na terasi, ne izmjenjujemo simptome, ne razgovaramo o politici. Nekad jesmo. Čovjek ne bi povjerovao kako se obično ljudsko biće, samo zato jer je tema premijer ili hrvatske banke, može pretvoriti u krvoloka koji jedva čeka da premijeru ili banci zarije zube u arteriju. Arterija? Možda se žila čije otvaranje izaziva trenutačnu smrt ne zove arterija? Zato ne razgovaramo o politici.
Razgovaramo o seksu i to nas jako veseli. Svi muškarci za našim stolom veliki su jebači koji bi mogli i sad i opet da ne žive sa ženama koje su uz njih i sad a bit će i opet. Mi žene smješkamo se jer nas slika debelih muževa kako stenju nad vitkim tijelima djevojčica ne uznemiruje. Koje bi to djevojčice legle pod naše ovršene muževe? Kad nam se dogodi da nam baš subotom mama javi da je stigla mirovina, njena, znamo biti van sebe od sreće. Svatko od nas od svojih roditelja mjesečno dobije bar petsto kuna. Nije malo ali čovjeka veseli. Žalimo prijatelje kojima su roditelji mrtvi.
Skačemo mi tako s teme na temu svake subote u drugom dnevnom boravku. Klimatske promjene, troškovi grijanja, zašto su zubarske usluge u Srbiji dvostruko jeftinije nego kod nas, kako se udružiti pa čoporativno krenuti u Beograd po plastični ili porculanski osmijeh, onaj mehaničar ne izdaje račun ali je najbolji…Glavnu temu zaobilazimo. Prekrižili smo je. Svi doma imamo \”Priručnik za ratne veterane i članove njihovih porodica\” iako nitko od nas nije bio u ratu.
Nema veze. Mi smo naučili kako se nositi sa pitiespiom. PTSP stanuje u svakoj hrvatskoj kući zato se naša ekipa drži preporuka iz Priručnika. Hranimo se zdravo, doručak, ručak, večera i dva obroka između. Fizički smo aktivni. Trčimo, hodamo, vozimo bicikl. Pokušavamo svake večeri zaspati. Uvijek legnemo u isto vrijeme i dižemo se u isto vrijeme. Jednom dnevno, kratko, trideset minuta, razmišljamo o traumi. Koristimo, ovo je vrlo bitno, \”bol i patnju kao motivaciju da učinimo neophodne promjene u životu.\”
Da, u Priručniku još piše da moramo \”podržavati svoju djecu i strpljivo razgovarati sa njima. Ne smijemo se na njih ljutiti. Moramo kontrolirati svoj bijes.\” Eto, a mi svi baš na tome pucamo. Ne podržavamo svoju djecu, ne možemo s njima strpljivo razgovarati, ne kontroliramo svoj bijes. Zato jer su naša djeca od nas otišla. Ona su u Kanadi, Njemačkoj, Norveškoj, Australiji, na Novom Zelandu. Vidimo ih na skajpu, i njih i svoje unuke i onda, umjesto da se sjetimo Priručnika, pucamo, gubimo kontrolu, dobivamo napadaje bijesa i plačemo. Začuđeni unuci nas na danskom pitaju što nam je.
Moji prijatelji i ja smo, kad bolje razmislim, ekipa pod kontrolom. Da nije jebenoga skajpa…
foto: Gary Scott
Zivim u Americi, udata za amerikanca. Imamo dvoje dece. Deca i ja pricamo sa mojim roditeljima preko Skajpa svaki dan. Tuga. Umirem od osecaja krivice svaki dan po malo. A i nedostaje mi Beograd i Dunav.
Ucim decu nasem jeziku da bi mogla da pricaju sa babom, dedom, tetkom…. A i zbog toga sto veujem da je svaki jezik, makar i tako nebitan, divno znati. To je jos jedan epilog raspada. Ne mislim samo bivse Jugoslavije, vec uopste – raspada. Zao mi je mladjih narastaja sto danas zive na Balkanu, a onda kad malo bolje razmislim i nije. Sta ja imam od toga sto sam rodjena u jednoj naprednoj zemlji, koja je po mnogo cemu bila ispred svog vremena ) to sam pocela u punoj meri da uvidjam nakon sto sam se doselila ovde. Nedostaje mi i porez na “schund” kad vidim Kardasiajnove, i domacice Orandz Kauntija i razne druge, i slatko se nasmejem kuknjavi na turbo-folk, koji spram razno raznih pojava ovde deluje krajnje kulturno. Eeeeeeeee Balkane moj (rece Dzoni odavano).
Vedrana VI STE FANTASTIČNI!
Koliko smo svi mi daleko, rodne grude, prijatelja ili jedni od drugih sa svih meridijana JVM
Ah, da osjećaj da ste… to je u redu! Ali, da o vama brinu, jeste li zdravi?! Sve dok sami o sebi brinete zdravi ste; onda ponekad i zaboravite i tu samo brigu i penziju… i odlazak u selo kod svojih seljaka po gebiru… sve to mačku o rep a i sami se negdje prikačite. Samo, pobogu, ne u penziju na nos. Niko više za to ne zivi i gleda da izbjegne dok je još vrijeme, pa i vi… padate na nos od rada koliko ste se “nafatirali”…
Zasto ima samo jedna VEDRANA
Zivim u inostranstvu preko 15 godina i iako pratim nase medije generalno i volim izvesne segmente nase kulture i jezika, ipak me mnogo toga cesto podseti na to da se na Balkan nikada ne bih vratio. Kada na primer shvatim da se u svoj onoj bedi i ozbiljnim finansijskim, politickim i svim ostalim kolektivnim problemima i korupcijama prevashodno vodi referendumska polemika o tome da li gejevi treba da imaju pravo na sex ili ne (i to u Hrvatskoj gde ih za razliku od Srbije ne prebijaju ili mozda to rade ali u manjoj dozi), gde nikako da se preboli proslost, okrene novi list (citam i ostale forume i blogove, pored ovoga) i stavi tacka na to ko bi koga “na vrbe”, ko bi kome jebao majku i priklao unuke i gde se i dan danas repetitivno mlati ista prica o tome “ko je kriv/ko je prav” za stvari koje su se desile pre 20 godina – okrene mi se stomak! Ne toliko zbog toga sto se o tome prica koliko zbog toga sto se o tome nista KONSTRUKTIVNO do dana danasnjeg nije uradilo. Gde i dan danas nije potreban nikakav oficijelni “rat” da bi izgorele zgrade opstina i skupstina jer niko pobogu u proteklih par godina nije uspeo da narodu ulije mrvu poverenja i napravi nesto konkretno za isti (sem sto ih po starom dobrom pravilu pokrade i na funkcije postavi svoje kurve, kurvare, sinove, cerke i ostale picke materine!), gde politicari vrte istu plocu o tome “koliko je stanova, auta i ostalih “objekata” ukrao njegov kolega dok je on iskljucivo radio posteno” i to “live – on the air”, da vidi cela nacija kako se adekvatno vode politicko-diplomatski razgovori….Da li treba spominjati cinjenicu da izvesni novinari koji imaju “muda” progovoriti o nekim “taboo” pricama zavrse u kucnom pritvoru na neodredjeni vremenski period i pod nazdorom policije ako vec nisu dva metra pod zemljom! Sve u svemu da skratimo…ne kazem da “preko grane” stvari nisu korumpirane, da nema idiotskih sistema, da ni ovde nismo tretirani kao robovi itd, ali ipak…ipak se osecam slobodnije i sigurnije u mnogo cemu tu gde jesam nego bih to bio na Balkanu!
I feel sorry for you. You truly are lost.
I on the other hand feel happy for you since this kind of a statement on people you presumably never met obviously makes you feel better about yourself.
Bukvalno mi uljepsavate dan kad procitam vase misljenje o dogadjanjima na ovim jadnim prostorima.Naprijed Vedrana da vas nema trebalo bi vas izmisliti.Jedinstveni ste!
pa dobro, a sta se radi da ne bude vise zemlja, ili bolje receno zemljE skajpova? e, pa za to smo svi krivi, i mi sto smo otisli a bogami i Vi koji ste ostali, a oni i dalje rade na tome da sto vise ode, dok Vi gledate i jadikujete za nama sto nismo vise tu. A sto je najgore i kada se vratim, jednom godisnje na par nedelja, jedva cekam da odem odatle iz istog razloga zato sto sam pobegao u prvi mah: slabo trpim glupost, bahatost, oholost i nemanje volje za napretkom, vec samo zelja da za*ebes drugoga zarad svog duhovnog mira.
Ima dosta Vedrana na svetu ali nisu hrabre. Samo napred harbra moja Vedrano!
Odlična tema! Nisam o njoj toliko razmišljala dok i sama nisam nedavno postala baka jednoj prekrasnoj djevojčici. Srećom, sin i snaha su sa nama u kući, pa suprug i ja možemo svaki dan uživati u tom malom biću! Nema se love, promatram nezadovoljstvo sina, puno radi, minimalac, potrebe prevelike u odnosu na primanja… i bojim se dana kada će spakirati kofere i povesti ženu i unuku nekamo u bijeli svijet… Jadno, da jadnije ne može biti! I onda kad čujem priče u stilu “imamo državu”, ja pobjesnim! Da, neki očito imaju državu, a drugi kontejnere i čir na želucu!
Upravo pokušavam sina dobiti na skajp, dok čekam pronađem Vaš tekst i bude mi nekako blizak i poznat.
Ali gle čuda, javio mi se. Pozdrav .
Draga nasa trezvena, hrabra, pametna Vedrana! Normalan glas u ovom sveopstem sra…. Tehnoloska cudesa su nas preplavila, svaka susa visi na svom mobilnom, a ljudi su postali nistavni, jadni i bezvredni!
Zahvaljujuci tehnologiji sada se i ne mora spustati na zemlju da se pobije vise ljudi a svijet cuti i podnosi to haranje. Ne smijemo zaboraviti nasu Jugu, ako ne radi drugog, radi njene covjecnosti i lijepog druzenja. Jos jedan sam jugonostalgicar. Hvala Bogu za Vedranu!
Ja bih Vedranu najradije klonirao kad bi se moglo ili gen sacuvao za buducnost. Zivot bi bio puno bolji da je Vedrana vise.
Bas cudno, kako nakon vesne, jedan novinarcic odluči napisat tekst na istu temu 😀
http://m.slobodnadalmacija.hr/Novosti/Najnovije/tabid/296/articleType/ArticleView/articleId/259420/Davor-Krile-Skype-drava.aspx
Vedrane…ne vesne. Ah taj spell check 😀