Pred dvadesetak godina mi žene znale smo govoriti da bi svijet bio drugačiji da mi njime vladamo.
Nismo agresivne, rađamo pa volimo ljude koji su ipak plodovi utrobe naše…
Ali, jebi ga. Šake su nam manje, kad plodovi popizde ne pomažu ni ljubav ni pamet koju stalno moramo sakrivati da bismo sačuvale dva oka u glavi.
Ukratko, ćuti, ženo, koji će ti kurac vlast kad imaš lakirane nokte, a povremeno nešto smiješ srati i u EU.
Ipak se nešto kreće. Danas sve veći broj glupača dobiva šansu da na fejsu laprda opušteno, koliko to može biti samo piskaralica koja u svojoj pedesetoj komentira crvenu boju.
Zašto je u Hrvatskoj crvena boja provokacija? Na nju jednako histerično reagiraju i suradnica na vođenju projekta sanacije Zanonove 1 kao i liječnici koji imaju priziv savjesti ako im se abortus ne plati.
I tako stiže do mene tekst. Gospođa Barbarić, desna ruka naše gradonačelnice, na fejsu je načela zanimljivu temu.
U Rijeci je raspisan javni natječaj jer zgubidanima treba nabaviti nove aute. To se zove javna nabava. Svi koji prodaju aute smiju se javiti ako ispunjavaju uvjete.
I javiše se. Desna ruka se zgrozila. Renault je ispunio sve uvjete… Ali… svi automobili su crveni. Koja provokacija, koja provokacija za našu riječku gradonačelnicu koja se ospe kad vidi crveno.
Gospođa Barbarić, stajući u obranu gradonačelnice Ive Rinčić, nije doživjela crvene automobile kao najavu nekih boljih vremena za žene koje menstruiraju, rađaju u krvi i koje će nam skovati bolju budućnost. Doživljava ih kao krvne neprijateljice i, s gnušanjem, s jedne strane odbija sjesti u crveni auto, a s druge strane ipak pristaje u njega uvaliti svoju guzicu jer je vožnja besplatna.
Trudnoću, kašalj i bogatstvo ne mogu se sakriti. Ne može se sakriti ni glupost. Prestani pisati, raskošni buketu tupih kurčeva.
