U našem saboru nema oporbe, što ne znači da je dosadno kad s vremena na vrijeme u onu rupu sjednu čudne spodobe.
Posebno je egzotičan Šef. Otkako se bode djeluje zastrašujuće.
Na kosturu glava, upale oči, crni podočnjaci i sotonski poluosmijeh. Svima ulijeva strah u kosti. S pravom.
Ipak, tri cure, tko zna na čemu su one, nije lako obratiti se zombiju, usuđuju se pogledati u ono jezivo biće i nešto mu reći.
On ne čuje. Jednoj zamjera što je na suspektan način kupila stan iako ga je ona pitala koji broj noge ima ili možda nešto još bitnije.
Avet insinuira da je hrabra gospođa prijavila manju cijenu pa tako utajila porez.
Ti koji se fiksaju često znaju puknuti pa zaborave i ono što su možda znali. Upravi prihoda se jebe što piše u ugovoru. Oni imaju svoje tablice, porez kod kupoprodaje ne možeš utajiti, ako si u oporbi. Lovu za kupnju možeš dobiti od barbe iz Amerike, ali to je druga tema.
Još jednu curu često šutne adrenalin. Ona je opsjednuta bolesnima i potrebitima.
Kostur ne zna tko su ti, ne poznaje ni gospođu ali ipak, dok plavuša na njega puca iz svih topova, on rasteže svoja tanka usta i govori kako bi svaki hrvatski dečkić trebao pipati pušku.
Gospođa se ne da omesti. Štekće, štekće, štekće. U prazno. Avet je ugasila reflektore, zatvorila otvor. Jedino smežurani osmijeh govori da nekoga ima u praznoj kući. Tko je to?
Treća lavica ima najbolji gard i Gazdi blisku temu. Rat, ustaše, četnici. Njen je ujak prodao kravu i kupio pušku i branio…
Ovisnik se isključuje. Jebe se njemu za onu kravu i onu pušku. Postaje nervozan i nesiguran. Treba mu šut, a vještica inzistira da drhtavac odgovori živimo li u NDH ili nekoj drugoj H. Njemu je svejedno. Ubod, ubod mi treba, babo lajava.
Da, zna biti živopisno u onoj jazbini. Tri vještice čereče ovisnika koji nikad neće pasti u krizu jer u zlatu plaća svoje dilere.
Sam je odredio cijenu, svi su pristali.
Tri naše lijepe, žestoke, glasne heroine.
Tri plaćenice, jedan sponzor i mnogo buke ni za što.
