šaka

Županova Žena

Jedan je župan godinama prebijao ženu. Njoj je prekipjelo tek kad je lik našao ljubavnicu. Mlatio ju je “još u srednjoj školi”, ali u granicama normale. Ono, bez lomljenja kostiju, izbijanja oka. Tek kad je Županova Žena digla glas krenule su prave batine.

Davio ju je, čupao joj kosu, lomio kosti. Župan je bio isprovociran jer se dugogodišnja šaka jada pretvorila u nekakvu sirotu, ofucanu lavicu koja pokušava mijauknjuti.

Žena je mislila da nije fer da otac njene djece samo zato jer se dokopao položaja i love jebe okolo dok se od nje očekuje da gleda u pod i sluša što joj gazda kaže.

Ali to nije sve. Županovoj Ženi palo je na pamet da onako ranjava pozove novinare i sve im ispriča. Sirotog Župana izbacilo iz HDZ-a. Srećom po njega Župan je ostao župan. I žena je zadržala status. Ostala je Županova Žena.

Pratila sam komentare. Županovoj Ženi su zamjerali što ostaje u kući umjesto da ode u “sigurnu kuću” i tamo u sigurnom vida rane i vraća oko u duplju. Nije otišla, dapače, naglasila je da će radije poginuti od Županove šake, ruke, noge, nego izaći iz “svoje” kuće. Županova Žena mislila je da je kuća u kojoj živi s njim i djecom jednako njezina kao i njegova. Bila je u pravu. Otišao je on.

Županovoj Ženi svi su okrenuli leđa. Najprije djeca. Logično. Njezina djeca su, ona to nije primijetila, postali ljudi. Ljudima ne treba šaka jada, ljudi vole lovu. Lovu ima Župan, Županova Žena od bogatstva ima plavo oko i slomljene kosti. Jebeš takvu mamu.

Županova Žena je pogriješila kad je za medije ispričala da ju je mlatio još u srednjoj školi. “Glupača!” “Krava!” “Tako joj i treba!” “Zašto ga nije napustila?”

Hrvatski mužjaci znaju što bi trebala učiniti prava žena. Zaboravljaju da je Županova Žena voljela Župana, nadala se da će se on promijeniti ako ona bude dobra, ako bude bolja, ako bude sve bolja i bolja i bolja. Ljubav zna biti slijepa. Kad zaljubljena žena kasnije progleda u nekoj Hitnoj već je majka dvoje djece opterećena kreditom koga ona mora vraćati. On plaću troši na dečke i pičke.

Priča Županove Žene banalna je priča milijuna žena. I rasplet je banalan. On je dobio nekoliko mjeseci uvjetno kao kaznu za svoj zločin. Ona je na portalima glupača koja je dobila što je tražila. Još kad je  njegovu njušku vidjela u udarnom terminu na N1. Jedna je ženska, takozvana “novinarka”, sat vremena molila Župana da joj u detalje prepriča svoj križni put.

Dok je on slinio, ona ga je gledala puna sažaljenja, kimala glavom, dobro da u nastupu tuge pregoleme nije njegovu glavicu prislonila na svoje bujne sise. Možda je to učinila kad su se ugasila svjetla? Nitko ne može tako duboko osjetiti težinu nesreće kroz koju prolaze mužjaci kako to može ženka. Nitko!

Neki, neke, ne ja, očekivali su da će hrvatski sud Župana poslati na robiju. Ha! Ha! Svi, i ja, sigurni smo da bi hrvatski sud poslao Županovu Ženu na robiju da je našla jebača, prebila Župana, izbila mu oko, oderala mu proćelavu glavu, pljunula u njušku. Da se tako nešto dogodilo, da se tako nešto dogodi nekom Županu, Županova Žena bi robijala i robijala i robijala na radost čitave Hrvatske.

To se neće dogoditi. Zna se gdje je mjesto svakoj hrvatskoj Županovoj Ženi kojoj padne na pamet tražiti pravdu samo zato jer ju je Župan rastavio na sastavne dijelove. Županova Žena mora polizati rane, ubaciti u perilicu krvavu haljinu, ispeglati robu Županu i njegovim odvratnim potomcima. Županova Žena mora šutjeti, šutjeti, šutjeti. Župan će odlučiti hoće li ih rastaviti smrt ili razvod pod njegovim uvjetima.

Zašto Županove Žene idu okolo, daju intervjue, kukaju kako su ih djeca izdala, analiziraju svoje poteze iz sedamdeset i neke, umjesto da… Kužite? Koji joj je kurac sve to trebalo? A samo je jednim zamahom mogla ući u hrvatsku žensku povijest. I možda, najzad, pokrenuti trend.

Jebeš sudove i korumpirane suce. Jebeš mužjake na mrežama. Jebeš gadnu djecu koju si dojila i hranila da bi ti zabila nož u leđa. Jebeš bauljanje okolo s nožem u leđima kad je svakom normalnom nožu mjesto u ruci.

Dobri odvjetnici danas čuda čine.