Ne znam službenu definiciju Oluje ali znam što je Oluja. Nekoliko tisuća hrvatskih vojnika potjeralo je iz Hrvatske 200.000 ili 300.000 tisuća Srba. Kao da je broj bitan. Kraće, Olujom smo “mi” Hrvatsku očistili od Srba. Oni koji nisu na vrijeme krenuli putem koji im je označio Milošević u dogovoru sa Tuđmanom, sve su blagoslovili Ameri, ostali su bez glave ili bili bačeni u bunar. Zapaljene su i srpske kuće. Koliko ih je spaljeno? Ma, koga briga.
Bila sam u Zrenjaninu. Fenomenalna večer. Smijali smo se do suza. Nakon “promocije” koja nije baš ništa promovirala osim dobrih vibracija razgovarala sam sa ljudima. Očajni su. Nema posla, nema love, nema sreće. Depra i staro i mlado drži za vrat. Tjedno Suboticu napušta dvadeset ljudi, naslovna strana “Politike”, u Mađarskoj dobivaju državljanstvo, a onda kao građani EU kreću trbuhom za hlebom. Svi pričaju samo o bijedi, gladi, beznađu.
Nazvao me sin:“Čuvaj se, Stara, odlaze ti vršnjaci!” Pa mi je rekao. Da li sam se užasnula? Zapanjila? Iznenadila? Prestravila? Nisam. Tijanić je bio bolestan čovjek. Visok šećer, stres, problemi sa srcem, šezdeset i četiri godine, vodio je život koji bi daleko prije ubio svakog normalnog čovjeka. Želim reći, u Tijanićevoj smrti nema ništa neobično.
Da nas nema ne bi nas trebalo izmisliti. Kad nas već ima trebalo bi nas pobiti. Čitava je Hrvatska jučer bila na nogama jer se krenulo sa prodajom ulaznica za, to sam negdje pročitala, “epski dvoboj”.
Svi su moji prijatelji presretni, Slovenija gori. Misle kako se baš svaki požar širi poput požara pa će uskoro planuti i Hrvatska. Uostalom, zašto ne bi? Živimo lošije nego Janezi.
Trenutno je u Srbiji veeeeelikaaaa frka. Gledala sam na Tijanićevoj teve emisiju o “niklovanju Srbije.” Priča je jednostavna.
Čitam po portalima odjeke Frljićeve premijere predstave “Zoran Đinđić” u Ateljeu 212. Izazvala je frku jer ni jedna Frljićeva predstava ne može bez frke.
Dugo nisam bila u Srbiji, preciznije u Beogradu. Nedostaju mi pohane tikvice iz Kluba književnika. Ovih me dana čežnja za tim tikvicama posebno ubija jer se po svim portalima toliko piše o Biljani Srbljanović da to nije normalno.
Koliko je prošlo od rata? Mislim moga rata, ne rata moje mame. Dvadeset godina. A kao da je jučer bilo.
Jebeni Srbi su pred neki dan organizirali sačekušu negdje oko Novoga Sada pa krenuli sjekirama na “Hrvate” koji su se vraćali iz nama neprijateljske zemlje “Srbije”. Tamo se igraju nekakve utakmice.
Nedavno se u zemlji Srbiji dogodilo nešto strašno. Srpski homoseksualci su poželjeli ono na što u civiliziranim zemljama svi homoseksualci imaju pravo, organizirati paradu ponosa. Pretpostavljam da su već bili pripremili zastave u duginim bojama, kostime, izabrali istospolne partnere koje će javno ljubiti i grliti na užas normalnih Srba i Srpkinja…
