Kad sam saznala da imam rak prvo mi je palo na pamet nazvati sve one koji bi to trebali čuti od mene. Među prvima je bio gospodin Dejan Papić vlasnik “Lagune”, moje izdavačke kuće. Sjećam se da sam mu bez uvoda rekla: “Imam rak, neću moći doći na Sajam knjiga."
Drage moje, dragi moji!
Tisuću puta sam zamišljala trenutak, pisci imaju bujnu maštu, kako će to izgledati kad ti priđe liječnik, bez osmijeha u očima i kaže… Hoću li pasti u nesvijest? Izbezumiti se? Krenuti plakati? Pitati zašto ja?
Osmi mart proslavit ću u Beogradu. Laguna će opet objaviti Crnce u Firenzi. Iza mene su teške pripreme. Svaka promocija je jeziv stres. Kad si javna ženska, ma koliko bila stara, moraš dobro izgledati. I kad pišeš knjige i kad mužu kuhaš jelo koje je znala kuhati samo njegova mama. Ako stalno ne daješ sve od sebe može ti se dogoditi da netko ispod tvoga teksta na netu napiše, tko ovo jebe?
Ostala sam bez teksta što mi se ne dešava često. Jučer sam dobila obavijest od Lagune, moja beogradska izdavačka kuća, da mi se upravo štampa drugo izdanje “Besplatne dostave”. Prvo izdanje osvanulo je u beogradskim knjižarama 10. juna.
Sa “Lagunom” dogovaram novi projekt. Do sada sam s njima imala fenomenalna iskustva. Hrvatski izdavači su u pravilu ekipa slizana s onima iz vlasti, žive od potpora i boli ih kurac za pisca. Čak ih i ne boli. Njima još nitko nije rekao da bez pisaca ne bi bilo njih.
Ne bih vas davila, drage moje cure i poneki dečko, da mene nije udavio izdavač. VBZ misli da moram ponoviti kako danas u 18.00 sati na Interliberu potpisujem “Doživotnu robiju”.
Jučerašnja promocija knjige “Doživotna robija” nije bila moja prva promocija u Poreču. Ipak… Svi koji pišu znaju da je odlazak na promociju svoje knjige veći stres nego, ovih dana, ulazak u market. Koliko će ljudi doći? Hoće li itko doći?
Za koji dan odlazim u Beograd na promociju knjige “Doživotna robija”. Ne kažem da je lako napisati knjigu, ovu sam pisala tri godine, ali koliko je teško pripremiti se za promociju zna samo umetnica koja mora biti lepa. Koga briga za knjigu koju promovira umetnica koja nije lepa.
Nasilje u braku je danas tema o kojoj se snimaju filmovi, serije, piše hiljade knjiga. Žene svih boja i generacija odlučile su ispričati istinu iz perspektive žrtve, ma koliko to danas već pomalo postaje banalno. Tko o čemu, moderna žena o zlostavljanju. Drago mi je što je tako. Zlostavljanje ne smije ostati prljava mala tajna između dvoje koje se mrzi, jedno je prebijeno, drugo oštri nož, steže šake, hvata se za pištolj. Da, treba govoriti o toj temi, neka jest priča banalna, zlo nikad ne bi smjelo ostati banalno. Ovo je knjiga o Zlu, priča jedne Tilde koja se spasila.
Danas mi je u Srbiji izašla meni moja najdraža knjiga „Ljubav na posljednji pogled“. Kako se ponekad sve poklopi. Jutros sam od Amera dobila dozvolu. Smijem objaviti da će se prema knjizi snimati serija. Još ne mogu o detaljima, ali i ovo je za mene veliko.
Snimanje će trajati preko godinu dana, serija će biti na svjetskim ekranima za dvije godine, hoću li ja tada biti živa? Srećom, lovu ću dobiti uskoro. Ne, ne mogu vam opisati svoju sreću.
