O Vedrani

Vedrana Rudan rođena je 29. listopada 1949. u Voloskom, ali je uvijek govorila “Opatija” da izbjegne objašnjavanje gdje je Volosko, a odrasla je u Mošćeničkoj Dragi. Školovala se u Rijeci, gdje je završila Pedagošku akademiju.

Već kao tinejdžerica radila je sve što se u turističkom mjestu moglo raditi: nosila kofere s autobusne stanice, prodavala sladoled i novine, davala instrukcije, sjedila na hotelskoj recepciji. Prije nego što je postala književnica, radila je i kao učiteljica, turistička vodičkinja, novinarka i urednica, a dio karijere provela je na Hrvatskom radiju i kao voditeljica televizijske emisije. Svaki put je dobila otkaz, na vlastito zadovoljstvo.

Vedrana Rudan u vjenčanici, noću na rivi
Foto: Rino Gropuzzo

Prvi je roman napisala s pedeset i dvije godine, u svojevrsnoj krizi: posao novinarke više nije mogla dobiti, djeca su odrasla, osjećala se nepotrebnom. Prijateljica joj je rekla: “Napiši knjigu. Ti to možeš.” Sjela je za pisaću mašinu i tri mjeseca, danju i noću, kucala ono za što je mislila da će pročitati samo ona sama.

Naslov Uho, grlo, nož smislio je Predrag Lucić, usput, u šetnji uz more. Urednik koji je knjigu objavio rekao je: “Objavit ćemo to, tebe babe vole.”

Knjiga je postala regionalni bestseler, a njome je 2002. započela književna karijera koja je na kraju obuhvatila osamnaest knjiga, prevedenih na engleski, mađarski, slovenski, poljski, francuski, talijanski, ruski i makedonski jezik. Prema njezinim su djelima igrane kazališne predstave u Rijeci, Zagrebu, Beogradu, Varšavi, Londonu, Santa Monici i Budimpešti.

Pisala je za Feral Tribune (pod pseudonimom Tonka Horvat, da je ljudi na ulici ne bi prepoznavali) i Nacional, a od 2010. i na svom blogu, koji je isprva nosio naslov “Kako umrijeti bez stresa”. Nakon dijagnoze raka preimenovala ga je u “Djevojka u zagrljaju metastaza”. Na blogu je komentirala politiku, obitelj, položaj žena, starenje i svakodnevni život.

Ples oko Sunca

Ples oko Sunca

Najosobniju knjigu napisala je 2019: autobiografiju Ples oko Sunca, u kojoj sama priznaje da ne piše kronološki, “od rođenja pa do groba, korak po korak”, nego kaotično, kako joj dolazi: “Ovo što sam upravo napisala, to sam ja.”

Knjiga završava razgovorom s unukom, koja pita što će od nje ostati za tri tisuće godina, kad se Zemlja pretvori u ledenu kuglu. Vedrana joj odgovara da će biti čestica koja pleše oko Sunca.