On s velikim O

Okej. Moja Aki voli bombone Werther’s. Moja svekrva voli rižot od kokoši. Moja Sandra voli bijelu hortenziju. I bugenviliju. A ja volim muškarce u pedeset i nekoj. Na njima svijet počiva.

Oni su predsjednici vlade. Oni vladaju Amerikom. Njima puše mlade cure. Oni su nadbiskupi. Biskupi. Na plaži sjede ispod suncobrana. Kad sunce zađe ili izađe, igraju picigin. Kad leže na plaži, leže na trbuhu. Da leže na leđima, svi bi vidjeli njihovu zvijer. Divlju. Zato leže na trbuhu. Pa gledaju žene kroz poluspuštene kapke. Žene od sedamnaeste do dvadeset i pete. Stare kante ne gledaju. Jer kantama u tridesetoj uvijek nešto visi. Ili sise ili guzice ili bedra. Ipak je trideset – trideset. Nije to više to.

Dečkima je kosica rijetka. Uglavnom. Pa je šišaju na kratko. Pa izgledaju još mlađi. Balavci. Ili je skupljaju po dječačkoj glavici na više načina. Na sto. Ako su na ekranu, onda se kosica lakira. Ako su na plaži, kosica pod šeširić.

Okice. Okice su im stisnute. Između otečenih gornjih kapaka. I otečenih donjih kapaka. To im daje sanjiv izgled. Izgled pospanog dečka. Dječačića. Kad ujutro viri kroz rešetkice krevetića. Okice. Dva mutna, uska jezera. Dvije barice.

Obrazi. Preko tjedna izbrijani. I namirisani. Mmmmmm. Mošus… Mošusni jelen… Ahhhhh… O božeee. A vikendom. Obrazi lagano obrasli u sijede dlake. To djeluje tako erotično. Da se smočiš. Otkačeno. Neo doljivo. Isuseeeeeee…

Vrat. Debel. Širok. Crven. Kratak. Volujski crven. Snaga kulja iz debelog vrata. Mršav vrat. Vrat kauboja. Vrat intelektualca. Vrat muškarca koji jaše marlboro konja. Vrat divljaka s lasom u ruci. Taj vrat mami mladu ženu da prstima uzme suhu, hrapavu kožu, da razmakne nabore, da otkrije tanku ružičastu nit između dva prstohvata… Da ljubi tu tanku nit želje… Ahhhh… I ah! I ah!

Prsa pedesetogodišnjaka. Sisice malo vise. Ali to raznježuje. Dlakice su sijede, malo rijetke… Ah. I ah!

Mišice. Nabildane. Čvrste poput kamena. Štite. Ili mekane poput kocke od sira, tako intelektualisti… Tako nekako… nešto čke… Da. Intelektualističke.

Trbuh. Velik. Debel. Čvrst. Od piva. Ili neke druge tekućine. Djeluje moćno. “To su moji zubi natukli!”

Kako originalno. Kako izvan trenda! Kako muški! Ah! I ah! A oni bez trbuha. Kožica malo visi. Poput pregačice. Kako dražesno. Draaaažesno!

Guzica. Michael Douglas. Ima li išta bolje? Mekana. Kako dobro. A kad se oglasi! Kako moćno!

Noge. Kratke. Debele. Dlakave. Mmmmm. Vepar! A dugačke. Tanke. Bez dlaka. Glatke. Ah.

Stopala. Dugačka. Uska. Kvrgava. Debela. Kratka. Jastučasta. Oštar bat koraka u mraku. Mužjačina!

A on? On? On ili On? Tko je od njih On s velikim O? On ili on? Je li muškarac glava gore ili glava dolje? Nitko nikad nije odgovorio na to pitanje. Nitko. Nikad. Gornja, pedesetogodišnja glava. Mudra. Pametna. Analitičar. Siguran. Iskusan. Znalac. Poznavalac vina. Jela. Sporta. Žena. Politike. Vlada Hrvatskom. Amerikom. Evropom. Srbijom. Nadbiskupijom. Ah, muškarčina. Vlada! Vlada!

Glava donja. Velik. Često prevelik. Često preogroman. Grandiozan. Zastrašujući. Divljak. Da ona glava gore nije premijer, biskup, nadbiskup, predsjednik, lupao bi ga po glavi dvadeset i četiri sata dnevno. Po divljoj glavi. Top! Piton! Udav! Zvijer! Ali životinja je pametna. Zna da onaj gore drma svijetom pa je meki mačić. Sa još zatvorenim okicama. Među sijedim dlakicama. Spava. Nana. Ne smeta. Tiho diše. Smotan u klupko. Kako dirljivo. Kako slatko. Meki mačić u pedeset i nekoj. Ah! Muci, muci… Pajki,pajki… Najki, najki…

To znate. Da Ela voli bistru, pileću juhu. A moja Stara knjige o Sedmoj ličkoj. A ja muškarce u pedeset i nekoj. Da. Ali ne doma. I ne u svom krevetu.