Banke

Jedina sam osoba u Hrvatskoj koja nije iz minute u minute pratila naš ulazak u Evropsku uniju. Zbog toga sam u razgovoru sa znancima i prijateljima imala velikih problema. Poput papige u punoj snazi ponavljala sam isti tekst:“Ne, nisam vidjela kako je bila obučena Pusićka! Ne, ne znam koliko veliku guzicu ima Pusićka. Prvi put čujem da je izgledala kao slonica u baletnoj haljinici. Ne, pojma nemam da Milanovićka ima dobre noge. Ne, ne znam gdje se u Zagrebu depilira Milanovićka. Ni Kosoricu nisam gledala, nemam pojma što je stavila na vrat, nije me briga da li bi Josipovićka morala skinuti koje kilo.”

Ovo je, sudeći po histeriji u medijima, povijesni dan za hrvatske male ljude. Najzad su gospodari ove takozvane države skontali da sto tisuća opljačkanih građana, plus djeca, plus unuci, može biti snaga koja će razvaliti mostove, krenuti prema njihovim dvorcima i zapaliti ih. Sto tisuća građana diglo je kredit u švicarcima. Neka svatko od tih nasretnika(nas nesretnika) ima oca, mater, ženu ili muža, dijete, u nekoliko je godina deset posto stanovništva ovoga u čemu živimo dovedeno na prosjački štap.

Slušam i gledam ljude oko sebe. U autobusu, na tržnici, na cesti, u marketima. Čitam komentare ispod tekstova. Koliko zloće, koliko zlobe? S koliko mržnje o ljudima koji su dignuli kredite u švicarcima govore oni koji to nisu. Mi smo sami krivi. Mi smo bili pohlepni. Mi smo bogati kad smo kreditno sposobni pa neka nam bude. Mi radimo a koliki nemaju posla. Neka nam je kad ne znamo da živimo u kapitalizmu i kad nismo čitali ono što je na ugovoru bilo napisano malim slovima. Svi smo mi budale koje pojma nemaju kako funkcioniraju banke pa se sada svojoj nesreći čudimo kao pura dreku…

Ministre!

Znamo se dvadeset i pet godina. Sjećate se kako smo ratovali? Vi ste tada bili financijski direktor Riječke rafinerije a ja novinarka Radio Rijeke. Stotinjak običnih ljudi  pokušavalo je učiniti nešto da se naš kraj ne pretvori u ono što on danas jest, regija sa gotovo najviše raka u Evropi. Dobronamjerni građani izgubili su u ratu protiv krupnog kapitala jer ste ga vi branili. Tada sam shvatila koji ste vi fajter.

Krediti u švicarcima koji su zatukli nekoliko stotina tisuća građana Hrvatske i budućnost njihovih potomaka zločin je veći od napada na nešto što se nekad zvalo SR Hrvatska a danas se zove samo R Hrvatska. O Domovinskom ratu mislimo da znamo sve. Bio je oslobodilački, žrtve su pale da bismo bili svoj na svome, da nije bilo pet milijuna dragovoljaca danas bi bradati četnici krojili našu sudbinu u saboru koji se ne bi zvao hrvatski.

Narodna banka Srbije pokušava sa bankama naći rješenje problema kredita u švicarcima. Za ovaj je tekst potpuno nebitno analizirati koje je bolje, u igri su dva. Važno je da Narodna banka Srbije brine o svojim opljačkanim građanima a za nas s ove strane još je važnije da našoj Narodnoj to nije na kraj pameti.

Ako patite u jarmu dužničkog ropstva, pročitajte sljedeće priopćenje Udruge Franak.

Običan sam čovjek koji pojma nema što to znači da će Kosor razgovarajući sa “bankama”, spustiti tečaj švicarca, pa kamate, pa će dio kredita ući u “balon”, ali na “balon” ćemo  plaćati kamate a ne kako je Kosor predložila da “balon” bude beskamatan.

Digla sam stambeni kredit u švicarcima, o tome sam već sto puta pisala, i uvijek bih naglasila ono što se nama budalama stalno podmeće, nisam ja izabrala švicarce, švicarce mi je banka nudila kao jedinu opciju. Zlobni političari zamjeraju nam pohlepu, kao, nismo htjeli eure jer je bila viša kamata.

Čovjek nikad ne zna gdje ga sreća čeka. Jučer me u tri ujutro probudila kiša.  Trebala sam biti vesela jer me vrućine ubijaju. Nažalost, čudno sam biće. Kad je toplo nesretna sam, kada kiši depra me davi. Popila sam apaurin, žuti, da lakše progutam kombinaciju tuge zbog kiše i olakšanja zato što mi u sobi više nije plus trideset.