Banke

Umirovljenici dižu kuku i motiku na banke koje im u skladu sa zakonom moraju omogućiti besplatno vođenje tekućeg računa, ali…

Kao i mnogi od vas račune plaćam telefonom. Nažalost, imam posla sa PBZ-om iako vjerojatno ni drugi pljačkaši nisu bolji.

Ne znam kako vi, ali ja ovo kolektivno jebanje nas običnih građana vrlo teško podnosim. Već sam pisala o tome kako su mi u jednom riječkom dućanu, bio je to Benetton, preko PBZ kartice digli 1000 eura.

Korona ubija. Bill Gates ju je najavio pred pet godina. Bill Gates je jedan od suvlasnika svijeta zajedno sa vlasnikom Amazona Jeffom Bezosom, vlasnikom Alibabe Jack Maom, Warrenom Buffettom i još nekoliko pajdaša.

Živimo u kući, imamo vrt. Djeca nam donose hranu, ostavljaju je na parkiralištu, unuk nam maše. Ne dolazimo u “socijalni kontakt”.

Kad je nedavno predsjednica Kolinda zabunom ili “zabunom” hrvatskoj dječici uvalila u poklon paketiće srpske čokoladice, pa se zatim ispričala, pa još dodala “kako se to više nikad neće ponoviti”, normalan čovjek je pomislio kako je naša predsjednica glupača. Srpske čokoladice dizati na nivo simbola hrvatsko-srpskog neuništivog neprijateljstva može samo osoba kojoj nisu baš svi na broju.

Gospođu Kolindu Grabar-Kitarović ne držim ni previše pametnom ni glupom. Pretpostavljam da se njezin kvocijent inteligencije ipak drži negdje oko stotke. Gospođa, dakle, nije glupača, gospođa je političarka. Ovo mi je ovog trena palo na pamet, političarka se rimuje sa zvečarka. Želim reći, Kolinda je opaki igrač. Sluša svoje i naše gospodare kojima sukob sa dovijeka nam mrskim Srbima savršeno odgovara da pažnju običnih građana skrene sa daleko gadnijih tema nego što su to subotičke čokoladice.

Hrvatski kolumnisti i kolumnistice, drkadžije i drkarice svih profila, ovih dana opsjednuto lupaju po tipkovnici i  analiziraju “mentalitet” Grka  kao da im o tome život ovisi. Jedan od njih, potpuno je nebitno kako se drkadžija  zove, grčkog premijera naziva “klaunom i balkanskim muljatorom”. Hrvatska teve stalno u studio  poziva mrke “analitičare” koji znaju da su Grci i Grkinje sami krivi za užas u kome su se našli jer su “bahati”, “lijeni”, “imaju penzije veće nego mi i Litvanci”. Smrt Grcima! Živjela Njemačka i MMF!

Sanjala sam. U snu sam bila visoka četiri metra. U rukama sam imala ognjeni mač. Iz očiju su mi iskakale vatrene strijele. Na nogama sam nosila čarobne čizme koje su u prah i pepeo pretvarale sve preko čega sam gazila. O, kako sam strašan san sanjala.

Udruga Franak poziva žrtve “hrvatskih” banaka da u znak prosvjeda u ime svih ubijenih, bolesnih, gladnih i porobljenih pred zgradama svojih zlotvora pale svijeće.

Nismo li u Hrvatskoj taj cirkus sa svijećama već vidjeli? Palili smo svijeće za Marka i Janka, za Vukovar, za… Pa? I? Što može zapaliti jedna svijeća ispred jedne banke? A još kad kiša pljusne?

Sranje sa svijećama nismo nadrasli jer smo sranje od naroda. Bankama ne pada na pamet da pali svijeće na grobovima onih koji su se ubili zbog njihovih kredita, pred domovima na smrt bolesnih, pred stanovima na bubnju.

“Dan ludila” je moj najdraži film. Michaelu Douglasu jednog bezveznog dana na putu do posla pukne film pa krene bejzbol palicom razvaljivati glave svih koji mu stanu na put. Da dan ludila? Dan? Samo jedan dan? U Hrvatskoj ne postoji dan ludila.