Ubilo me kad je otišao. Nazvala sam je. Rekla sam joj da moj muž ima staru majku kojoj će ona prati plastične zube, mijenjati pelene, da on ne smije jesti masno jer od toga podriguje, da je razlika u godinama između njega i nje nepremostiva, petnest godina je mnogo godina.
U moje vrijeme dijete nije bilo Dragi Bog. Pred trideset i nešto godina djeca su nosila odjeću koju bi majkama posuđivale prijateljice.
Sve se promijenilo. Moja unuka je uglavnom u ljubičastim kombinacijama, ona japanska mačka bez ustiju nalazi se gotovo na svakom odjevnom predmetu.
Sutra uvečer u 21.00 nastupit ću u emisiji “Emisija”, na trećem programu Haertea. Voditeljica i urednica Jelena Jindra, Borut Šeparović i ja razgovarat ćemo kako danas u Hrvatskoj žive ljudi koji imaju 55+.
Danas je Dan borbe protiv nasilja nad ženama. Znamo po tome što se u kamere smiješi vrhunski našminkana ministrica Opačić i poručuje nam “da bi domove trebali napuštati zlostavljači.”
Dobro jutro, Margareta. Samo, tko bi to zlostavljačima morao priopćiti? Žene razvaljene glave? Pokojnice raskrečenih nogu koje s nožem u grlu leže u lokvi krvi?
Čitav sam život čekala ljubav. Ne ljubav, Ljubav. Ljubav sa velikim LJ. Željela sam sresti biće koje ću bezuvjetno voljeti.
Od svojih sam muškaraca mnogo tražila. Morali su biti pametni. Što je pamet često sam se pitala kad bi se onaj za koga sam jučer mislila da je Tesla preko noći pretvorio u saborskog zastupnika.
Nedavno je unuk nekoliko puta zario nož u svoga nemoćnoga djeda. Mladić je već pokušavao umlatiti starca. Invalidskim kolicima, šakama, nožem…
“Gospođo, imate rak.” Rezanje sise, određivanje tipa raka. Kemoterapija. Prva. Pa odgođena druga jer nečega imaš u krvi manje nego treba. Pa druga.
Ovaj tekst objavljen je 30.10.2006. u Nacionalu.
Mislila sam da sam zdrava žena. Krenula sam na pregled jer plaćam privatno osiguranje. Znate sve o tome iz TV reklama. Besplatno nazoveš broj, ljubazan glas te pita što želiš i gdje to želiš, odlučila sam se za najveću riječku privatnu kliniku, krv, mokraća, ultrazvuk, mamografija, internistica…
Ne puknem često, navikla sam na život u Hrvatskoj, no ponekad mi je zaista svega dosta. Pred dva mjeseca moj muž i ja željeli smo otići na put.
Uvijek me dirne kad mi piše netko poput Tine M. Tina M misli da sam moćna i da svojim pisanjem mogu nešto promijeniti. Ja?
