Slušamo, gledamo, čitamo kroz kakve je paklene muke prolazilo troje naših političara, Pusić, Bebić, Mrsić, na putu od Japana do Hrvatske. Televizije su nam pokazale rutu njihovog aviona, pa rutu njihovog automobila, siročići su putovali danima da bi, najzad, stigli na cilj, kako reče onaj Bebić, “bez gubitaka”.
Hrvatska je blažena zemlja. U udarnom terminu, na javnoj televiziji, u Dnevniku, uvijek nadahnuti teve voditelj Šprajc objavljuje intervju sa nositeljicom, trenutno, najvruće guzice u Hrvata.
Priznajte, opet ste se prestravili. Dvije opake babe opasale su se eksplozivom, ušle u moskovsku podzemnu i pobile tko zna koliko ljudi. Ne zna se ni točan broj ranjenih.
Razočarala me gospođa Jadranka Kosor. Premijerka ne bi smjela imati tako tanke živce. Dvojica novinara optužila su je da živi u otetom stanu. Nekad su tamo živjeli Srbi, otac je umro, majka je umrla, dva sina su deložirana u rupetinu, jednome od njih pukao je film pa se bacio kroz prozor, drugi trune u toj rupi bez struje, vode i plina.
Upečatljiva naslovnica knjige “Dabogda te majka rodila” djelo je Mirka Ilića, iz serije ilustracija pod nazivom “The Sexual Male”.
Mirko Ilić je također autor naslovnice prve knjige Vedrane Rudan, “Uho, grlo, nož”, za koju je osvojio nagradu američkog udruženja ilustratora.
Knjigu “Dabogda te majka rodila” moći ćete kupiti za dva tjedna.
Drago Pilsel usudio se reći što misli o nekim kolumnistima. Pritom je upotrijebio jake riječi poput “kurac”, “kopilad” i tome slično. Pilsel je podivljao jer su mu ti kolumnisti izvukli dijelove mračne prošlosti.
“Dabogda te majka rodila” izaći će za koji dan. Jedva čekam da vam pokažem naslovnicu. Mirko Ilić je čarobnjak.
Niste čuli za Mirka Ilića? Čuli ste za Mirka Ilića? Da li vam je netko rekao da najveći živući hrvatski umjetnik čeka na domovnicu? Želi biti građanin ove bijedne zemljice. Zašto? To samo on zna.
Mi ostali trebali bismo znati zašto mu trenutačni šefovi ovog komada Balkana ne daju domovnicu. Što mora imati, kakav mora biti čovjek da bi zaslužio postati građaninom Republike Hrvatske?
Umro je moj kolega Branko Jakovljević. Radili smo na Radio Rijeci. Bio je očišćen zajedno sa ostalim “Srbima” koji su se glasali na valovima Radio Rijeke u nedoba, tamo devedeset i prve.
Pred nekoliko je dana u Jutarnjem osvanuo tekst u kome Jergović analizira Slučaj Šimić. Doktor Šimić bio je ugledni evropski kardiolog koga je netko iz Zagreba pozvao da spašava bolesna srca mojih sugrađana. To je svima poznato.
Danas sam dobila rješenje. “Počevši od 12.11.2009. godine osiguraniku Rudan Vedrana priznaje se pravo na starosnu mirovinu u svoti od 1644,83 KN mjesečno”. Na neki sam način sretna. Nikad nisam sanjala da će jednom i na moja vrata zakucati poštar i uručiti mi lovu, ma kako ona mala bila. Znam da je moja majka umrla a to dočekala nije.
A s druge strane, 1644,83Kn mjesečno?! Jesam li sama kriva? Jesam. Da daleke 1991. kao novinarka Hrvatskoga radija nisam “vrijeđala Tuđmanovu lentu” imala bih dvadesetak godina staža više pa bi mi poštar na vrata nosio 3700 kuna koliko dobiva moja kolegica kojoj vrijeđanje Tuđmanove lente nije padalo na pamet.
