Mi koji živimo van Zagreba pomalo smo zbunjeni akcijama hrvatske policije. Ne tako davno neki su demonstranti pokušali mirno spriječiti privatnog investitora da gradi u Varšavskoj ono na što je, navodno, u skladu sa zakonom imao pravo. Naglašavam da su demonstranti mirno prosvjedovali. Uzalud.
Jedna sam od onih koja je bila mlada u ona daleka, mračna, nedemokratska vremena. Prvog svibnja 1971. imala sam nepune dvadeset i dvije godine i radila kao vodička u rabačkom hotelskom naselju Girandella. Tada se prvi svibanj zvao Prvi maj i slavio se u čitavoj Jugoslaviji.
Otvoreno pismo članovima Udruge UŠ*
Drage moje uši, ima nas tisuću. Švicarac je pao, rata će nam za tri lipe biti manja. Ovih je dana u svom tjedniku najdugovječnija hrvatska kolumnistica napisala kako smo same krive za položaj u kome smo se našle. Gospođa zna, život bi nam bio lakši da imamo više pameti a manje potreba.
Danas sam pročitala nešto nevjerojatno. Ministar Karamarko, hrvatski Eliot Ness, ovih je dana odlučno i snažno, baš onako hrvatski i muški, tresnuo šakom po stolu, zaurlao, dosta je bilo i odlučio: strašnim i prestrašnim zločincima osvanut će fotografije u svim i na svim medijima.
Moji srednjoškolski dani bili su najčišći horor. Profesor iz fizike, totalno zbunjen, stalno okrenut prema ploči, mrmljao je i pisao formule koje je razumio on i jedan genijalac njemu sličan. Povremeno se znao baciti preko balkona, nitko ne zna koliko se puta pokušao ubiti, svaki put bi se nakon oporavka vraćao u razred još očajniji i bolesniji. U školi je radio do mirovine.
Vaša milosti? Vaša Visosti? Vaša Svetosti? Vaša Čednosti? Vaša Čestitosti? Vaša Blagosti?
Nemam pojma kako Vam se obratiti, nisam vjernica. Zovem se Vedrana Rudan, osnivačica sam Udruge švicaraca UŠ. Ima nas oko tisuću, rata kredita raste nam iz sata u sat. Svima sam pisala. Gospodinu Rohatinskom, gospođi Kosor, gospodinu Šeksu, predsjedniku Josipoviću… Uzalud.
Hrvatska će postati normalna kad uđe u Evropu. Put je bio i ostao trnovit. Morali smo pušiti Hagu, uništiti brodogradilišta, odreći se sira, vrhnja, iskorijeniti korupciju, prisiliti pravnu državu da djeluje, odreći se ZERP-a, lizati se sa Slovencima, grliti sa Srbima i biti slijepi u Bosni.
Sve smo to ispunili i baš kad smo se ovih dana poradovali da će sa zastavicama u rukama na ulice krenuti staro i mlado, kljasto i nepokretno, živo i polumrtvo, muško i žensko, dječica i starčići, mačke lutalice i one čistokrvne, teve voditeljice sa ogromnim sisama i Hloverka Novak-Srzić…
Jedna od najvećih sramota u povijesti hrvatskog pravosuđa bila je puštanje na slobodu sina makarskog tajkuna Marijana Primorca koji je, nepunoljetan, očevim automobilom ubio dvije djevojke, Anu Andrijašević i Katu Erceg. Zločinac je pušten na slobodu jer je bio i ostao sin iz “ugledne porodice”.
Tko je to ove godine bitan onako kako će to biti i iduće?
Papa? Svakako. Čelnik najveće svjetske udruge pedofila i razarača dječjih guzica, vrhovnik multinacionalke koja postoji već preko dvije tisuće godina ne može ni iduće godine biti irelevantan. Ako zanemarimo onog jednog agnostika, nešto malo Srba i Židova koji još nisu napustili Hrvatsku svi ostali smo katolici.
Pročitala sam nevjerojatan intervju. Poznati hrvatski kazališni režiser razgovarao je sa novinarkom Novog lista Kim Cuculić i rekao što misli o Hrvatskoj danas. Više manje sve smo to već čuli i čitali. Sander je kriminalac ali ono što je on opljačkao je “sića”.
