Predbožićni su dani. Vrijeme je pjevanja, oprosta i darivanja. Uzela sam grablje u ruke, krenula prema vrtu skupljati suho lišće, neka i moj nevjernički vrt dočeka Božić uredan. Moja se kuća nalazi pokraj puta koji vodi do najljepših jaslica u gradu. Zbog toga sam stalno morala odlagati grablje i razgovarati sa prolaznicima.
U posljednje vrijeme nema hrvatskog kolumniste koji bar jednom tjedno ne opizdi Mladena Bajića po dalmatinskoj glavušini. Što mu zamjeraju? Tvrde da je čovjek za sva vremena i sve sisteme. Jednakim žarom služio je i Račanu i Sanaderu i Kosor i Milanoviću će ako ikad Milanović dođe na “vlast”.
Nema Amera koji se ne sjeća gdje je bio kad je čuo da je ubijen Kennedy. Kao da je jučer bilo a prošlo je četrdeset i sedam godina.
I ja se sjećam gdje sam bila kad je ubijen Kennedy. Išla sam u osmi razred, već sam neko vrijeme imala sise, moja prva ljubav, zvali smo ga Frenki jer je ličio na Sinatru,pokušavao mi je, u muškom zahodu, istovremeno otkopčati grudnjak i turnuti jezik u usta koja nisam znala ili htjela razvaliti.
Drage moje uši,
ima nas već blizu osam stotina. Iz mjeseca u mjesec razmišljamo da li ubiti baku ili majku i oca, nasljediti stan pa ući u Privrednu banku k’o čovjek i platiti ratu. I ona uš koja će za ratu zaradi ubijajući svoje najdraže završiti će na cesti ali će bar djeci u oproštajnom pismu poručiti, svijetom vladaju svjetske banke i lokalni lopovi, pokušala sam, nije išlo.
Internetske stranice WikiLeaks uskoro će objaviti tri tisuće dokumenata povezanih s Hrvatskom. Dokumente je internetskoj stranici WikiLeaks dostavio homoseksualac John Drpich , američki vojnik hrvatskog podrijetla, na CD-u Severina Stikla. Evo nekoliko ekskluzivnih, strogo povjerljivih informacija koje su mailovima kolale na relaciji Zagreb Wasingtown:
Zbunjena sam. Gospođa Šeparović, novinarka Hrvatske teve, udavi nas ovih dana konvojem koji je prvi probio blokadu i ušao u Dubrovnik. Četnici nisu pucali na brodove na kojima su bili Šeparovićka, Mesić, pokojni kardinal Kuharić i još mnogi ali manje bitni, jer se na njima vio, kako reče gospođa, “barjak”. U ono doba, urla novinarka, zlikovci su “pobjegli”, “šmugnuli” i “nestali” kad su ugledali komad tkanine.
Mjesečna brutto plaća hrvatskog učitelja sa 15 godina staža iznosi 7306 kuna. Jadni učitelji, jadni profesori. Bila sam učiteljica. Dok sam radila u školi stalno sam u zbornici slušala kako bi se “nešto moralo učiniti” da, tada smo se zvali nastavnici, najzad dobijemo lovu koju zaslužujemo.
Rijetko listam novine, uglavnom surfam. Razveselio me intervju s američkim ekonomistom i nobelovcem Krugmanom, našla sam ga na Monitoru. Krugman tvrdi, ako banke svoje klijente nastave ubijati visokim kamatama ljudima će oteti nekretnine koje su kupili na kredit ali ih neće imati kome prodati.
Sudeći po onome što piše hrvatski tisak i onome što gledamo na našim teve ekranima jedino sam biće kome se ne sviđa Tadićevo i Josipovićevo klanjanje. Ne volim kad se truli poklon umata u raskošan omot. Smije li se očevima i majkama ubijene djece, djeci ubijenih roditelja, porodicama koje su u ratu sve izgubile poslati poruka da preko noći mir u dušu i zaborav, dvadesetak godina nakon užasa, mogu donijeti dva u crno obučena muškarca.
Štovani Potpredsjeniče,
zovem se Vedrana Rudan, osnivačica sam Udruge švicaraca UŠ, pokrenula sam akciju Cipelom na Guvernera. Pozvala sam hrvatske uši da Rohatinskom šalju stare cipele i probude ga iz drijemeža. Niste čuli za nas jer nemate kredita.
