Sutra će neki idioti izaći na birališta i odlučiti tko će nas predstavljati u Evropskom parlamentu. Što je Evropski parlament? To je skupina dobro plaćenih lezilebovića koji ni o čemu ne odlučuju. Imaju ogromne plaće, službene automobile, urede, sekretarice i potrebu, logičnu, da čim dulje ništa ne rade za veliku lovu.
Kad će više naši mediji ostaviti Tuđmana da počiva u miru? Nikako da se dogovore da li je Ćaća tata svih Hrvata ili ratni zločinac. Da li je Hrvatska izvršila agresiju na Beha? Neki veliju da je, neki da nije. Koga briga. Prošlo je dugih dvadeset godina, Hrvatska je u međuvremenu ušla u NATO tako da je i unatrag dobila licencu za ubijanje.
Kako je lako pisati o Hrvatskoj. U kafiću baciš oko na novine, oslušneš što govore ljudi u apoteci ili kod liječnika, odeš na tržnicu, uključiš teve…Crno, crno, crno. Nitko ne radi, fašisti svih boja ovih su dana zmijska tijela izveli na sunčanje. Razvalili su septičke jame ispod svojih opakih očiju i šire smrad do neba.
Priznajem, sviđa mi se novi papa. Ima ono što mora imati svaki trgovac koji nudi trulu robu, neodoljiv šarm. Kako je samo sa balkona narodu rekao, dobar večer, braćo i sestre. Ni Mikdžeger ne bi bolje. Zašto me, tako sretnu, ipak dotukla katolička histerija koja je poharala Haerte?
Dvadeset nam godina govore, jebeš to što nemaš ni krova ni posla ni kruha ni budućnosti, imamo Hrvatsku. Tko ima Hrvatsku? Mamić ima Hrvatsku. Otkako on ima Hrvatsku mnogo se kriminalaca popelo na tron i sišlo s njega, neki milom drugi silom. Jedini kome nitko ništa ne može jest Zdravko Mamić.
Nekoliko čitalaca moga bloga traži od mene da komentiram ovogodišnjeg dobitnika Oscara za najbolji film. Gledala sam to sranje ali kako američka sranja opisana u filmu gledam svaki dan na svakoj svjetskoj teve čini mi se besmislenim da išta pišem na tu temu.
Da nas nema ne bi nas trebalo izmisliti. Kad nas već ima trebalo bi nas pobiti. Čitava je Hrvatska jučer bila na nogama jer se krenulo sa prodajom ulaznica za, to sam negdje pročitala, “epski dvoboj”.
Mediji ne mogu stalno prodavati iste tople priče iz života jer ljudima koji čitaju i gledaju treba promjena. Više krvi, više krvi, više krvi. Više zločina, više eksplozija ali ne i ista lokacija. Koga briga što se dešava u Bagdadu. Oguglali smo. I Sirija je pomalo dosadna. O Libiji da se ne govori.
Gotovo svi moji znanci ovih su dana buljili u ekrane i navijali za naše rukometaše. Športski novinari i analitičari hrvatske zbiljnosti svršavali su dok su se naši “kauboji” penjali prema vrhu. Prvenstvo svijeta? Evrope? Još uvijek borbe traju?
Neke hrvatske feministice digle su se na zadnje noge. U emisiji Hatevea Osmi kat, tema je bila, Uspješni, zgodni, sami, ukazao se nama nepoznati lik. Voditeljica, već dugo Voditeljica, obraćala mu se kao “Romanu”. Taj Roman je slovenski filozof, sebe naziva “frojdovcem”. Frojdi je, na ogromno veselje publike, prosuo nekoliko teza iz kamenog doba.
