Kultura, mediji i svijet

Jedina sam osoba u Hrvatskoj koja nije iz minute u minute pratila naš ulazak u Evropsku uniju. Zbog toga sam u razgovoru sa znancima i prijateljima imala velikih problema. Poput papige u punoj snazi ponavljala sam isti tekst:“Ne, nisam vidjela kako je bila obučena Pusićka! Ne, ne znam koliko veliku guzicu ima Pusićka. Prvi put čujem da je izgledala kao slonica u baletnoj haljinici. Ne, pojma nemam da Milanovićka ima dobre noge. Ne, ne znam gdje se u Zagrebu depilira Milanovićka. Ni Kosoricu nisam gledala, nemam pojma što je stavila na vrat, nije me briga da li bi Josipovićka morala skinuti koje kilo.”

Hrvatska je u koroti. Merkelica neće sa nama proslaviti najveći dan u povijesti Hrvatske od stoljeća sedmog. Navodno neće doći ni Obama ni Elizabeta Druga ni Putin…Blažen je bio dan kad smo gledali Titov sprovod. Svatko tko je tada nešto u svijetu značio došao je u Beograd. Što Hrvatska nema a Jugoslavija je imala? Takva analiza bi nas daleko odvela, kraće je odgovoriti što Hrvatska ima a Jugoslavija je imala. Lijepom Našom šeću jugoslavenski udbaši, likovi koji su na teritoriju pokojne Juge bili i ostali svoji na svome.

Nema dana da negdje u “civiliziranom svijetu” dječica, mladi ljudi, ljudi srednji godina, starci, nepokretni, slijepi, poluslijepi, šepavi, grbavi, homo, hetero, fetusi u majčinom trbuhu, budući abortusi, ne moraju sjesti u klupe u nekoj dvorani i odgledati film o zločinima koje su počinili nacisti. Svi spomenuti nakon projekcije slušaju starog gospodina koji je u svojoj petoj, šestoj ili četvrtoj, zahvaljujući Amerima, na sve četiri napustio Auschwitz. Ili Dachau.

Jučer sam se vratila iz Berlina, obećanog grada za pedere i lezbe. Grle se i ljube na svakom koraku a za muškarcem visokim dva metra obučenom u ružičastu suknjicu, na kvrgava stopala navukao je zelene salonke, okrenuli smo se samo muž i ja. Da je Berlin raj za dečke koji vole dečke i cure koje vole cure i nije neko otkriće.

Strašno. Koliko su Britanci uložili love u sigurnost svojih građana, koliko desetaka ili stotina tisuća kamera u Londonu svakoga trena prati svačiji korak, pa ipak… Dvojica divljaka, naravno muslimanskih, usudila su se usred Londona mačetom sasjeći britanskoga vojnika. Civilizirani svijet ostao je bez teksta.

Snimak Obame kako u javnom zahodu kreše bijelu časnu sestru manje bi uznemirio svijet nego rezanje sisa Angeline Jolie. Sve znate ali ponovimo bitno: Angelina Jolie izgubila je rano majku koja je umrla od raka jajnika, od raka dojke umrla joj je baka, također vrlo mlada. Američki liječnici su izračunali da kod Jolie postoji 85% šanse da dobije rak dojke a možda će oboljeti i od raka jajnika.

Prepisujem iz Novog lista.

Vlada je osnovala Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar, javnu ustanovu koja će s početkom školske godine u rujnu 2014. godine sve učenike osmih razreda u dva dana posjeta Vukovaru upoznavati s vrijednostima Domovinskog rata i bitke za Vukovar. Učenici će u Vukovaru boraviti i do Vukovara putovati na trošak države. Tamo će ih voziti autobusi koji će nositi imena devet brigada i devet gradova stradalnika iz Domovinskog rata, a spavat će u obnovljenoj vojarni. Posjet Vukovaru za đake će biti obavezan, a cilj je, kako je objasnio ministar branitelja Predrag Matić, razviti kulturu sjećanja, osigurati suvremeno učenje o Domovinskom ratu, ali i pokrenuti turizam u Slavoniji. U Vukovaru će djeca učiti o najvažnijim bitkama i operacijama Domovinskog rata, a svaki posjet završit će "školom mira", u kojoj će najznačajniji mirotvorci iz Hrvatske i svijeta djeci govoriti o miru, toleranciji i zajedništvu. Dnevno će u Vukovar dolaziti oko tristo školaraca. Uz Vukovar, djeca će morati posjetiti i najbližu značajnu ratnu lokaciju u vlastitom zavičaju....

Svima je jasno tko je ubio Irak, Libiju,Tunis, Egipat i tko trenutno jebe Siriju. “Pobunjenici” siti “diktature” kreću u boj za pravdu i narod svoj. Tenkovima, raketama, kalašnjikovima i, u posljednje vrijeme, nečim izvorno hrvatskim čemu sam zaboravila ime. Sve su te zemlje sastavljene sa crnom zemljom.

Američki autor Tim Wise na svom je blogu napisao tekst o napadu na Boston.

U njemu istražuje drugu, mnogima nesvjesnu stranu svih takvih priča: bijelu privilegiju. Taj pojam određuje sve prednosti koje bijelci u Sjedinjenim Državama uživaju samim time što su rođeni bijele puti. Wise na primjeru Bostona izvrsno poentira:

Bjela privilegija znači da, ako napadač bude bijelac, Sjedinjene Države neće bombardirati polje kukuruza ili gradić u planinama ili ustajalo predgrađe iz kojeg je bombaš došao, samo kako bi smirila ostale slične njemu. Ako se pokaže da je član Irske republikanske armije, nećemo bombardirati Belfast, a ako je američki katolik talijanskog porijekla - nećemo bombardirati Vatikan.

Cijeli tekst možete pročitati na blogu Tima Wisea.

Da s vremena na vrijeme u Americi ne eksplodira neka bomba što bi danas bila globalna breaking news? Što je danas uopće news? Svjetska glad I bijeda? Koga za to briga?

Ali kad ljudi u Bostonu trče maraton pa netko od očevidaca kaže: “Horor, a tijela su letjela zrakom.” A onda drugi u mikrofon izgovori: “Bilo je stravično. Krv je bila posvuda.” Pa se javi Ben Affleck: “Kakav besmislen I tragičan dan.” Izjava američkog komičara Pattona Oswalta odjeknula je jače nego bostonske bombe: “Boston. Jebeno grozno.”