Jebeš Crveni križ

Kad će više naši mediji ostaviti Tuđmana da počiva u miru? Nikako da se dogovore da li je Ćaća tata svih Hrvata ili ratni zločinac. Da li je Hrvatska izvršila agresiju na Beha? Neki veliju da je, neki da nije. Koga briga. Prošlo je dugih dvadeset godina, Hrvatska je u međuvremenu ušla u NATO tako da je i unatrag dobila licencu za ubijanje.

foto: Huffington Post

Zaboravili smo Beha. Država Hrvatska trenutno ratuje u Siriji. Neslužbeno. Onako neslužbeno kako je ratovala i u Beha. Preko Zagrebačkog aerodroma Pleso lete avioni puni oružja. Naši stručnjaci za rat objašnjavaju nam u Dnevniku kako oružje sigurno ne leti direktno za Siriju nego prema nekim drugim destinacijama. Kasnije ga grabe sirijski "pobunjenici" pa se onda sa hrvatskom puškom na sirijskom ramenu bore za slobodu.

I tako mi od male balkanske zemlje koja je povremeno ubijala, gotovo ručno, po Beha, navodno, postadosmo velesila koja se, bez navodno, direktno uplela u jedan od trenutno najpopularnijih ratova. Tko to kaže, tko to laže da ne napredujemo?

Zlobnici će reći da proizvodimo samo dugove i oružje, oni drugi da je bolje za lovu ubijati nego baš ništa ne raditi. Ubijanje je posao kao svaki drugi. Mehaničar briše zamašćene ruke, vojnici i političari krvave, naglasak je na brisanju ne na vrsti tekućine. Bože, ponavljam se, to sam već jednom napisala. Baš se nikad, nikad ništa ne mijenja?

Imam li ja išta protiv rata? Zašto bih imala? Ušli smo u NATO, najveću zločinačku organizaciju na svijetu. Ljudi koje smo izabrali da u naše ime odlučuju u naše su ime odlučili da će ubijati djecu diljem svijeta. Pa? U čemu je problem? Nema problema. Dapače.

Ubijanje Sirijaca moglo bi nam na Haškom sudu pomoći da nam oproste ubijanje Bosanaca. Jedno je kad ratuješ sa blagoslovom Amera drugo je kad onako balkanski, bez kontrole, nasrneš na svoje susjede. U drugom slučaju si ratni zločinac, u prvom borac za demokraciju.

Sve je na ovome svijetu uvijek bilo i ostalo tako jednostavno. Hitler je bio zločinac. Obama je heroj. Tuđman je bio agresor, Josipović je pravednik. Ništa nemam protiv Josipovića, on sirotan ionako ni o čemu ne odlučuje. Meni jedinoj se čini da baš ni Tuđman nije previše odlučivao.

Trupe Titovog generala palile su i žarile onoliko dugo koliko je to našem Gospodaru odgovaralo. A Gospodar ne brine previše o Haškom sudu. Tome je sudu zabranjeno da analizira njegove ratove za slobodu.

Što pisačica želi reći nesuvislim tekstom? Ne kažem da sam jako uznemirena, malo ipak jesam. Zašto se na našoj državnoj teve ponekad spomene da u Siriji umiru nevina dječica i da bismo im mi građani Hrvatske, iako siromašni, morali pomoći?

Od nas se očekuje da ih gladimo po tužnoj glavici. Siročići ostadoše bez oca i matere, bez none i nonića, bez braće i sestrica. Eto. To mi se ne sviđa. Zašto Hrvatska sirijskoj djeci ubija tate i mame, none i noniće, braću i sestrice a onda ih zove u goste?

Da Sirijci nisu zločinci ne bismo ih mi Hrvati ubijali. Zašto onda pomažemo njihovoj dječici? Sva će ta dječurlija odrasti pa ćemo ih onda morati ubijati. Skratimo im muke. Smanjimo naše troškove. Malim teroristima treba hrvatski metak ne hrvatski zagrljaj.