Tekstovi

Gospođo Merkel!

S ogromnim sam zaprepaštenjem pročitala da ste posjetili ostatke Koncentracijskog logora Dachau. Ni jedan kancelar prije Vas to nije učinio. U tom logoru ubijeno je 43.000 zarobljenika. Čudno je kako ste se Vi jedini uputili prema mjestu njemačkog zločina udaljenom od Muenchena samo nekoliko desetaka kilometara. Čudno je stoga što Njemačka svijetu prodaje tezu kako je raščistila sa nacizmom i kako ulaže ogromne napore da kajući se za počinjene zločine olakša patnju preživjelima i potomcima žrtava.

Prečasni!

Jučer pročitah kako je Vaša Svetost svu svoju svetost i časnost i nevinost uključila u bespoštednu borbu protiv “ella One” pilule za dan poslije. Nije Vam prvi put, Presvijetli, da se katoličkim tijelom i katoličkom dušom borite za dobrobit hrvatskih žena. Cijenim Vašu strast posebno stoga jer znam koliko teško, koliko naporno mora biti jednom dijevcu proučavati žensko međunožje u koga po službenoj dužnosti nikad ne bi smio zaviriti.

Ženama nije lako. Kad u jajima njihovog partnera plutaju polucrknuti spermiji vlasnik jaja baš ništa ne pije da bi spermiji mogli mahati repovima. Naprotiv, njihova partnerica sa kojom je sve okej mora gutati ogromne količine hormona. Ako crkotine uporno inzistiraju na počivanju u miru žena se proglasi jalovom a vlasnik trulih jaja krene u lov na novu siročicu.

Kad god se obilježavaju veliki dani hrvatske povijesti meni se okreće želudac. Ne mogu više gledati kosti “mojih” ili “njihovih” predaka. Jednom godišnje mediji mi u oči tresnu fotke izbezumljene djece koja su nestala u Jasenovcu. Preživjeli se još sjećaju kako su gledali ubijanje majke, brata, sestre. Noću, u devedesetoj, urlaju od užasa. A prošlo je milijun godina.

Za koji dan gledat ćemo i slušati žrtve koje su preživjele Bleiburg. Opet plač, strava, politički analitičari, usporedbe. Koja je hrpa kostiju veća? Ona u Bleiburgu ili ona u Jasenovcu? A koja hrpa o “Hrvatima” ljepše poruke šalje? U Jasenovcu smo “mi” bili koljači. U Bleiburgu su zločinci bili “oni”. Jesmo li jedan jedan? Kosti, kosti, kosti, kosti…

Nekima od mojih čitatelja moje psovanje ide žestoko na kurac. Poštujem njihov stav. Evo nekoliko rečenica u moju “obranu”. Moj blog nije sponzoriran, on je samo moj. Svi koji misle da sam tajna kolumnistica Glasa koncila jako su se zajebali. Želim reći, kad nešto ili nekoga pošaljem u kurac nisam u sukobu interesa nego u sukobu sa svijetom i samom sobom.

Kupili smo Peugeot 3008, naravno polovni, zato jer sam negdje pročitala da je ne tako davno bio auto godine. Poluautomatski mijenjač. Kud ćeš veće sreće. Nema prve, nema treće, sve sam radi. Udoban, opremljen, tamna stakla slična onima na Audiju u kome se voze naše lopine. I sve bi bilo i divno i krasno da nam jednoga dana nije posustao “pokretač mijenjača”. Pojma nemam što je to, spomenuli su nam ga u Peugeot servisu u Rijeci.

Da nema nogometa u Hrvatskoj bi vlasnici medija sebi pucali u glavu. Ne smiju ni pisati ni govoriti koliko ljudi u Hrvatskoj robija za Todorića i ostale todoriće. Gladne žene ostavljaju kod kuće gladnu djecu da bi se za tri tisuće kuna mjesečno, ako im bog da zdravlje, ubijale od jutra do sutra. Vrtića za njihovu djecu nema. Ne mogu kupiti odjeću ni sebi ni djeci. Ako se neka od njih usudi reći da joj Todorić ne plaća prekovremene dobije otkaz. Kome je to tema?

Nas Hrvate moglo bi se usporediti sa kurvetinom koja ne zna reći ne ma kako joj mušterija bila smrdljiva. Ali to nije sve. Mi ne da ćemo svakome tko naleti raširiti hrvatske noge mi ćemo mu našu uslugu još i platiti. Ne treba ići daleko u prošlost. Pušili smo Hitleru, Musoliniju, Titu i Komunističkoj partiji, danas smo labrnju razvalili papi i Katoličkoj partiji. O gutanju američke sperme da se ne govori. Davimo se od užitka.

Aleluja! Kardinal Bozanić se u svojoj uskrsnoj poslanici obrušio na “hrvatske” banke. Prokletnici su nekoliko stotina tisuća građana pretvorili u očajnu sirotinju koja nema snage čak ni sebi vezati uže oko vrata. Nisam obožavateljica gospodina Bozanića, naprotiv, ne volim kako govori. Spor je, previše mrk, tašt, ima više haljina nego Severina, ali me svojom poslanicom oduševio.

Nema zemlje poput Hrvatske. U Evropi smo, ali… Postoji li igdje u našem okruženju zemlja u kojoj skupina građana smije u centru glavnog grada dignuti čador i zajebavati pošten svijet? Mislim na svijet koji radi, uredno plaća porez, kazne zbog krivog parkiranja, lihvarske bankarske kredite, o svim mogućim prirezima i razrezima da se ne govori.