Tekstovi

Prošlog su tjedna svi hrvatski mediji objavili nevjerojatnu vijest. Na televizijama je to bila brejkingnjuz, portali su se zapalili, u papirnatim medijima o terorističkom napadu na Hrvatsku pisala su samo prva pera. Elem, jedna se španjolska turistkinja, “starije dobi”, olakšala, preciznije, obavila veliku nuždu u vrtu Meštrovićeve galerije. Slobodna Dalmacija je detektirala lokaciju. Gospođa se posrala “prilikom razgledavanja zapadnog dijela vrta.” Dok je Španjolka istiskala teret ugledala ju je kustosica. Nažalost, zakasnila je. Španjolsko govno palo je na sveto hrvatsko tlo.

Oduvijek su mi se gadile proslave kojekakvih “pobjeda”. Mimohodi u meni izazivaju snažan podražaj na povraćanje. Tko normalan može pljeskati i mahati zastavicama golobradim ubojicama u tenkovima, avionima, kamionima i ostalim sranjima koja siju smrt? Doduše, u ljudskoj je prirodi da ubija pa je i euforija koja prati organiziranje stupanja topovskog mesa u uniformama nekako normalna.

Radman je, za one koji ne znaju, šef Hrvatske državne informativne javne kuće. Anoreksično biće mračna pogleda godinama na Prisavlju pleše kako mu gazde sikću. Doduše, ponekad iskoči iz šeme pa zaposli lika koji mu je bio nešto na vjenčanju. Ili je on njemu bio nešto na vjenčanju? Skraćeno, i jedan i drugi vjenčani su za Hrvatsku javnu kuću.

Jeza se zabila u ljude oko mene. Moji vršnjaci se rukama i nogama bore kako naći sebi posao kad odu u mirovinu. Imaš šezdeset i pet, nisi na samrti, moraš jesti i plaćati djeci kredit u francima. Mogu li starci poput mene u državi poput Hrvatske živjeti bez straha? Straha od bolesti. Straha od nemoći. Straha od gladi. Straha od budućnosti.

Ameri nisu bili u pravu. Pred mnogo godina snimili su jedan Titov govor a onda ga stručno analizirali. Došli su do spoznaje. Tito je bio Rus. Snimka sa Titovim govorom u Americi je bila sakrivena ispod sedam mora i još više gora a onda su Ameri odlučili, izvući ćemo snimku i otkriti istinu. I bi tako.

Tito je Rus! Vijest je na ovim našim prostorima, nekima od njih, odjeknula poput udarca američkog drona u neko pakistansko ili afganistansko dijete u kolijevci. Tito je Rus? Ameri su kod nas uvijek u pravu ali, Tito je Rus… Može li to proći? Smije li to proći? Jedan od naših uglednih dnevnih listova napravio je dodatna ispitivanja jer je kobna vijest u Hrvatskoj izazvala kolektivnu depresiju. Da li je moguće da je naš najveći heroj i naš najveći zločinac Rus? Rus? Možda bismo lakše progutali gorku istinu da je bio Srbin. Ali Rus? Što ako je i pradjed Putinov? Znamo tko je Putin. Najveće zlo koje zemljom hoda. Tito Rus?

Trojici autora Feral Tribunea Viktoru Ivančiću, Borisu Dežuloviću i Predragu Luciću dogodilo se ono što sigurno nisu željeli. Postali su hodajući spomenici. Tri glavna lika knjige Borisa Pavelića “Smijeh slobode”, izdanje Adamić iz Rijeke, obilaze sela i gradove i publici koja nikad ne može stati u prostor koji je za nju organizator rezervirao pokušavaju ispričati priču o Feralu.

Često su ljudi koji me čitaju bijesni na mene. Zašto samo pišem o crnilu a ne dajem odgovor kako izaći na sunce. Svi mi znamo u čemu se davimo, svima nama treba recept kako se izvući iz blata. Ne mogu reći da i mene samu ne frustira bezizlaz u kome tapkam. Samu sebe tisuću puta dnevno pitam koliko ima smisla živjeti ovakav život u ovakvoj zemlji?

Odjeknulo je poput bombe. Naša djeca u školi ne slušaju pobožno što govori učiteljica. Naprotiv, naša su djeca za vrijeme nastave opaki divljaci, često i ubojice u pokušaju. Mediji se zgražaju. Kako? Zašto? Što učiniti?

Sanjala sam. U snu sam bila visoka četiri metra. U rukama sam imala ognjeni mač. Iz očiju su mi iskakale vatrene strijele. Na nogama sam nosila čarobne čizme koje su u prah i pepeo pretvarale sve preko čega sam gazila. O, kako sam strašan san sanjala.

Ruža Tomašić ovih je dana u Hrvatskoj digla veeeeliku frku. Članica EU parlamenta opet je krenula u bespoštedan lov na hrvatske Srbe. Po njoj krajnje je vrijeme da se Hrvatska “očisti” od srpskih “silovatelja i ratnih zločinaca” koji Lijepom Našom slobodno šeću zahvaljujući Zakonu o oprostu koji je “pod pritiskom” izglasan za vrijeme Tuđmana.