Tekstovi

Dečki!

Godinama mi idete na živce. Neopisivo. Pijani se u hordama valjate ulicama hrvatskih gradova obučeni u “svoje” zastave. Kud vi prolazite, tu trava ne raste. Što je s vama?

Lav? Kakva je to životinja? Lav je moćna životinja, hrani se mesom, da bi preživio kolje slabije i sporije od sebe. Nikome ne pada na pamet ni pomisliti što bismo trebali učiniti da se lav pretvori u životinju koja će se hraniti blitvom i šapom gladiti slabije i sporije od sebe. Lav ne može promijeniti svoju prirodu.

Sviđa vam se naslov? Zbog njega će mi tekst na Fejsu ostati barem pet minuta. Obična sam žena, poput milijuna Evropljanki i Evropljana koji su ni krivi ni dužni uvučeni u ovaj rat.

Ovih dana čitam recenzije Netflixovog filma o Marilyn Monroe. Blonde. Kritičari se čude. Ima “strašnih” scena koje ljude mogu natjerati na povraćanje. Zato ga ne bi trebali gledati mlađi od osamnaest. U filmu se, ne biste vjerovali, prikazuje život glumice koju su mužjaci čitav život tretirali kao meso. Život je nije mazio. Majka joj je bila luda, oca nikad nije upoznala, odrasla je u sirotištu.

Poslala mi prijateljica komadić jedne “zabavne” hrvatske teve emisije. Emitira se na državnoj frekvenciji u udarnom terminu. Emisiju sam nekoliko puta pokušala odgledati do kraja, uzalud. U žiriju su sjedili neki čudni ljudi. Muškarci su glumili intelektualce i mrko gledali na sirote “talente”. Ženice, ili su imale brdo dlaka na glavi ili brdo sala na sebi, uvijek bi se ženskasto kikotale.

Svatko normalan tko danas piše na temu: u kakvom svijetu živimo, tekst mora započeti rečenicom, Smrt Putinu. Dakle, Smrt Putinu!

Nikad ja nisam imala nešto protiv kraljice Elizabete. Za mene je ona desetljećima bila žena koja je predstavljala lopovsku naciju. Sve ostalo oko nje bile su “simpatične” anegdote.

Jučerašnja promocija knjige “Doživotna robija” nije bila moja prva promocija u Poreču. Ipak… Svi koji pišu znaju da je odlazak na promociju svoje knjige veći stres nego, ovih dana, ulazak u market. Koliko će ljudi doći? Hoće li itko doći?

Znam da nema ni Hrvatice ni Hrvata koji iz džepa neće početkom iduće godine izvući posljednji hrvatski euro da bi izbjegloj dječici, izbjeglim majkama i izbjeglim curama i dečkima iz bratske nam Ukrajine osigurao: grijanje, školovanje, zdravlje, besplatan upis u vrtić, besplatan starački dom, besplatan stan, besplatnu zdravstvenu skrb, besplatno…

Građanka sam Rijeke. Nažalost, poznajem profesoricu Lovasić. Liječila je moju pokojnu sestru i mnoge moje prijateljice. Ne znam zna li itko u Rijeci broj života koje je spasila. Sigurna sam, ona tu evidenciju nije vodila.

Godinama slovi kao, uz profesora Vrdoljaka iz Splita, najboljeg onkologa u Hrvatskoj. To za pacijente i njene kolege nije tajna, ali za medije jest jer se profesorica svojim uspjesima nikad nije hvalila. Doduše, kad bi portali i došli do tog podatka teško da bi ga objavili jer dobra vijest nije vijest.