Pred nama je “najluđa noć”. Smije li to roditeljima trinaestogodišnje djeci biti alibi da se ponašaju poput luđaka? Znam roditelje koji će čekati Novu pod vedrim nebom, a onda požuriti doma da budu uz svog kućnog ljubimca koji umire od straha jer ne podnosi petarde.
Lov bijesnih mužjaka na bespomoćne žene neće prestati. Ne znam koliko je hrvatskih žena na Božić prebijeno. Kad portali posustanu u veličanju Gospe objavit će i koliko je žena u Hrvatskoj izgubilo glavu u čast rođenja Isusa.
Svaki put kad “Vatrenima” i “Kockastima” na nekom prvenstvu objese medalju oko vrata jave se hrvatski generali i ostali “heroji” koji vole sve što je hrvatsko. Ne pada im na pamet da baš nikoga nije briga što oni misle.
Nazvala me novinarka Švicarskog radija. Želi da sa mnom razgovara o tome kako je moguće da veza između mlađeg muškarca i starije žene izdrži nekoliko desetaka godina. Ja sam ekspertica za tu temu jer je moj muž mnogo mlađi od mene. Novinarka misli da treba razgovarati o toj “tabu temi” i nekako pokušati objasniti da je to moguće pa čak i možda “normalno”.
Jebote! Ja napisala tekst, možete ga pročitati ispod ovoga, nazvao me Index smije li ga prenijeti, svi mi kradu tekstove, oni bar pitaju, samo vi prenesite. Jebote! Ekipa koja mi uređuje stanicu pročitala je većinu komentara, možda i sve, nisam ih pitala, sažela mi je poruke čitatelja Indexa. Prenijet ću vam.
Na današnji dan umro je drug Tuđman. Ušao je u hrvatsku povijest kao otac ove i ovakve domovine. Hrvatske su ulice puste. Nema demonstranata koji bi urlali istinu o ovoj i ovakvoj domovini, prozivali pokojnoga druga, tražili promjenu. Sad i ovdje. Naprotiv, ako je vjerovati medijima, Hrvati su sinoć još jedanput kolektivno svršili urlajući: “Hrvatska, Hrvatska, Hrvatska…”
Danas građani Srbije više ne mogu pratiti program N1 i Nove TV. Kad netko u Srbiji poželi pogledati što će mu javiti ove dvije televizije vidi zamračeni ekran i na njemu tekst “Mrak u Srbiji bez slobodnih medija”.
“Ti si kriva”, čula sam Krešin glas. “Zlato”, rekla sam unuku, “budi precizan i ne reži.” “Ti si kriva.” “S tvojim ocem čitav život imam problema jer mi pedeset godina nabija na nos da sam kriva. Ili budi jasan ili odjebi.”
Ne bih vas davila, drage moje cure i poneki dečko, da mene nije udavio izdavač. VBZ misli da moram ponoviti kako danas u 18.00 sati na Interliberu potpisujem “Doživotnu robiju”.
U Beogradu sam dobila mnogo rođendanskih poklona. Najdraži mi je bio pogled na čitateljice i čitatelje koji su u repu čekali na moj potpis. Može li više od toga? Ne može.
