U Vukovaru su građani održali prosvjed da bi skrenuli pažnju hrvatske javnosti na zločin koji se dogodio u njihovom gradu. Grupa huligana među kojima su bili i Zločesti Plavi Dečki poznatiji kao skupina BBB napala je grupu srednjoškolaca, neke gotovo na smrt prebila, druge izubijala.
Možda se zna, ne pratim, tko plaća hrvatske muže koji već mjesecima kleče po hrvatskih trgovima i tako se “bore” protiv abortusa, predbračnog seksa, za ćudoredno oblačenje žena… Živimo u demokratskoj katolibaniji pa je kod nas sve i dozvoljeno i normalno ali bi se neka unaprijed zadana pravila ipak trebala poštivati.
Udruga “Lunjo i maza” spašava napuštene mačiće. Veronika Brčić je jedno od dobrih stvorenja koje volontira i brine o četveronožnim siročićima. Upravo smo preko nje došli do naše drage Koko.
Građani Hrvatske znaju sve o hrvatskom pravosuđu. Uglavnom nam se gadi kad u nama ne budi užas. Pravda je kod nas spora ali nedostižna. Zločinci, bilo ratni ili mirnodopski, u Lijepoj Našoj osjećaju se zaštićeno od bure, kiše, snijega, vjetra i pravde. Drži ih se k’o malo vode na dlanu. Oni su već trideset godina naše najveće blago.
Gledam oko sebe život mladih žena i muškaraca. Svatko od njih u džepu drži čarobnu pilulu, za ne daj bože. Taj ne daj, bože, treska ih svaki dan. Obični, mladi ljudi, ne mislim na mlade političare kriminalce ni navijače divljake, dakle ljudi koji u sebi imaju ljudskosti, lome se iz dana u dan.
Čitam danas kako je zastupnica Krišto tužila Šeksa, umirovljenog hadezeovca koji ne miruje, navodno joj je zaprijetio da će je ubiti. Nikad u tako nešto ne bih povjerovala, neće ni sud jer je svjedok koga je gospođa navela već sve demantirao. Doduše, javio se iz daljine general Glavaš. On svoga bivšeg prijatelja od milja zove “Sova” i tvrdi kako je to moguće. On zna da je Šeks ubojica i zna da mu se jednom popišao na sic.
Živimo u vremenu, konačno, kad je nasilje nad ženama postala tema. Doduše, kad o toj temi gledamo kako na ekranu govore nenadahnuti teve voditelji i kojekakve borkinje za ženska prava do nas baš ništa ne dopire. Zijeva nam se, prebacimo se na Netflix.
U Hrvatskoj se javlja novi trend. Osnivanje udruga za zaštitu žena. Blebetanje na tu temu u medijima, udarni termin, ima snažniji odjek nego kad kakav “nervozni” mužjak s crnom zemljom sastavi svoju partnericu.
Bok!
Danas nam je trideseta godišnjica braka. Nemam Instagram, nisam na fejsu, ne mogu ti na moderan način opisati svoje osjećaje. Da sam žena ovog vremena napisala bih ti, Ljubavi, ti si uvijek bio moja stijena. Pa dodati zvjezdice i srca. Stijena? Što to znači? Jednom sam se penjala po stijenama i slomila nogu. Koja kurčeva stijena?
Pred petnaest godina je novinarka Večernjaka A.R. i građanka Republike Hrvatske, neću joj objaviti puno ime i prezime zbog djece, odlučila napustiti Hrvatsku i otići u Izrael, zemlju u kojoj živi Izabrani narod.
