Bok!
Danas nam je trideseta godišnjica braka. Nemam Instagram, nisam na fejsu, ne mogu ti na moderan način opisati svoje osjećaje. Da sam žena ovog vremena napisala bih ti, Ljubavi, ti si uvijek bio moja stijena. Pa dodati zvjezdice i srca. Stijena? Što to znači? Jednom sam se penjala po stijenama i slomila nogu. Koja kurčeva stijena?
Ili, Ljubavi, uvijek si mi bio svjetlo na kraju tunela. Koje sranje. Nikad nisam naš brak doživljavala kao tunel a još manje tebe kao svjetioničara koji mi pokazuje put. Ili, Vatra ljubavi koja u meni gori ista je ona kojoj danas slavim trideseti rođendan. Koja vatra?
Ipak, od žene koja je s mužem provela trideset godina očekuje se da ga nekako definira. Ja tebe doživljavam kao Čovjeka koji voli punjene paprike. To je, zlato, naš brak obilježilo snažnije nego tridesetogodišnje valjanje u kojekakvim krevetima. Uvijek si vodio ljubav, koji kretenski izraz, zašto ljudi jebanje zovu “vođenje ljubavi”, u krevetu. Zbog kičme, zbog upale bubrega, nisi podnosio vrućine, hladnoću, maglu, vlagu, vjetar, kišu ni zahode domaćina kod kojih smo slavili mnogobrojne dočeke novih godina.
Da, zato kad na današnji dan pogledam unazad pred očima mi je ogroman lonac punjenih paprika, ne tvoj kurac.
Maloprije me zvala Kika. “Kako si?” “Super.” “Vidjela sam ga. S njim je bila kuja, mali je bio u kolicima. Jako lijepo dijete. Ne liči ni na nju ni na njega. Pitam se čije je to dijete?” “Očevo”, rekla sam pa smo se nasmijale.
Sjećam se našeg vjenčanja i moje bijele vjenčanice i kako sam imala tanak struk iako sam bila tri mjeseca trudna. Trebala sam nositi nešto staro, nešto novo i nešto plavo. Nosila sam stare balerinke jer da sam navukla štikle bila bih za glavu viša od tebe. Kad ćeš shvatiti da nisi visok 1.80cm nego 1.71cm? Vjenčanica mi je bila nova. Zaboravila sam na “nešto plavo”, jebiga. Zato si otišao s onom kravom mlađom od nas pedeset godina?
Kika me pitala jesam li što primijetila? Nisam. Koja normalna žena gleda muža nakon trideset godina braka? Ali, kad danas pogledam unazad, ipak sam vidjela promjenu u tvom ponašanju.
Ti koji si godinama zbog upale prostate navlačio podgaće već krajem kolovoza, pred godinu ili dvije, ne mogu se sjetiti, krenuo si svoje tanke noge uvlačiti u calvina kleina. Je li mi zvono zvonilo na uzbunu? Kurčevo zvono se nije oglasilo.
Ja sam bila sretna. Nije ugodno gledati starog muškarca u debelim, vunenim hulahopkama. Izgledao si kao jebeni, zimogrozni, trudni baletan. A kad si mi rekao da više ne moram kuhati juhu od volujskog jezika za tvoju mamu i tad sam bila sretna. A kad si mi rekao da ideš dva tjedna na službeni put ali nisi znao u kom ćeš hotelu odsjesti i tad sam bila sretna.
Nazvao me tvoj odvjetnik. “Gospođo, urazumite se. Nakon trideset godina braka imovina se dijeli popola. Vaš je suprug odvjetnik, stručnjak za međunarodno trgovačko pravo, a vi pišete knjige. Njegova je satnica tisuću eura, vaši honorari…” Drkadžiji je netko rekao istinu o hrvatskim izdavačima lopovima. ” Niste to smjeli učiniti…”
Skinula sam ga. Htjela sam mu reći, odjebi, stari prdonjo, on je tvoj vršnjak, ima šezdeset i devet. Nisam. Danas se sve snima “radi poboljšanja naših usluga”. Ne bih htjela da mi na sudu maše transkriptom pa da me prodana sutkinja proglasi neuračunjivom.
Tvoj odvjetnik je rekao da si popizdio. Ti si popizdio? Ti? Što sam trebala učiniti? Pasti bez borbe? Kuća je uknjižena na moje ime, izašao si iz nje, oplodio, bar ti tako misliš, gotovo maloljetnu kobilu, a ja bih se trebala smiješiti i dati ti pola kuće. Odjebi, ljubavi. Kuću sam “poklonila” sinu, sad se ti mlati na sudu sa sinom. Bitka će trajati dvadeset godina jer i ja konja za trku imam. Uštedjela sam nešto love u ovih trideset godina. Ti ćeš potplaćivati suce i sutkinje, potplaćivat ću ih i ja. Uvijek si bio škrt, pravda će biti na mojoj strani.
Jučer mi se javila tvoja stara. “Nedostaju mi tvoje juhe od volujskog jezika.” Ubacila sam jezičinu u hladnu vodu i odnijela joj juhu. Nije ona kriva ni za što.
I tako ja sada sjedim u našem ogromnom dnevnom boravku, gledam more i cijedim bocu Chateau Margaux. Tvoj odvjetnik bi rekao da pola boce pripada tebi. Tko te jebe, dragi, načet ću i drugu. Na grob naše ljubavi noćas ću položiti četiri tisuće eura u tekućem stanju.
I još samo ovo. Prekrasan je osjećaj biti sama doma u ogromnoj kući na obali mora dok smrad punjenih paprika stanuje negdje drugdje.
