U posljednje vrijeme nema hrvatskog kolumniste koji bar jednom tjedno ne opizdi Mladena Bajića po dalmatinskoj glavušini. Što mu zamjeraju? Tvrde da je čovjek za sva vremena i sve sisteme. Jednakim žarom služio je i Račanu i Sanaderu i Kosor i Milanoviću će ako ikad Milanović dođe na “vlast”.
Nema Amera koji se ne sjeća gdje je bio kad je čuo da je ubijen Kennedy. Kao da je jučer bilo a prošlo je četrdeset i sedam godina.
I ja se sjećam gdje sam bila kad je ubijen Kennedy. Išla sam u osmi razred, već sam neko vrijeme imala sise, moja prva ljubav, zvali smo ga Frenki jer je ličio na Sinatru,pokušavao mi je, u muškom zahodu, istovremeno otkopčati grudnjak i turnuti jezik u usta koja nisam znala ili htjela razvaliti.
Nedavno su mi umrli roditelji. Ostavili su nam kuću kojom se, najzad, neće širiti smrad pileće juhe i konjske masti protiv vena.
U kući živimo muž, naša dva sina, Mikica i ja. Stara je dva mjeseca i jede samo gušću francusku paštetu koju kupujemo u Ljubljani u Leclercq-u, najjeftinijem šoping centru u ovom dijelu Evrope. Tamo sam ocu kupila cipele za tri eura, u njima smo ga zakopali.
Svaka žena zna da je silovanje najomiljeniji muški sport. Dečki u miru siluju cure i žene jer znaju da svima njima baš njihov kurac fali, u ratu ih siluju u ime domovine čiju uniformu nose. Oni tako svojim kurcem, ako pripadaju moćnoj naciji, Americi, primjerice, šire mir i dobro. Amerikanci su poznati po tome da ne jebu samo žene u zemljama u koje donose demokraciju nego i trideset posto svojih kolegica koje rijetko o tome govore jer je pristajanje na silovanje, ako si žensko i ako služiš u američkoj vojsci, zapravo častan čin. Pomažeš herojima da se opuste.
Drage moje uši,
ima nas već blizu osam stotina. Iz mjeseca u mjesec razmišljamo da li ubiti baku ili majku i oca, nasljediti stan pa ući u Privrednu banku k’o čovjek i platiti ratu. I ona uš koja će za ratu zaradi ubijajući svoje najdraže završiti će na cesti ali će bar djeci u oproštajnom pismu poručiti, svijetom vladaju svjetske banke i lokalni lopovi, pokušala sam, nije išlo.
Internetske stranice WikiLeaks uskoro će objaviti tri tisuće dokumenata povezanih s Hrvatskom. Dokumente je internetskoj stranici WikiLeaks dostavio homoseksualac John Drpich , američki vojnik hrvatskog podrijetla, na CD-u Severina Stikla. Evo nekoliko ekskluzivnih, strogo povjerljivih informacija koje su mailovima kolale na relaciji Zagreb Wasingtown:
Zbunjena sam. Gospođa Šeparović, novinarka Hrvatske teve, udavi nas ovih dana konvojem koji je prvi probio blokadu i ušao u Dubrovnik. Četnici nisu pucali na brodove na kojima su bili Šeparovićka, Mesić, pokojni kardinal Kuharić i još mnogi ali manje bitni, jer se na njima vio, kako reče gospođa, “barjak”. U ono doba, urla novinarka, zlikovci su “pobjegli”, “šmugnuli” i “nestali” kad su ugledali komad tkanine.
Mjesečna brutto plaća hrvatskog učitelja sa 15 godina staža iznosi 7306 kuna. Jadni učitelji, jadni profesori. Bila sam učiteljica. Dok sam radila u školi stalno sam u zbornici slušala kako bi se “nešto moralo učiniti” da, tada smo se zvali nastavnici, najzad dobijemo lovu koju zaslužujemo.
Rijetko listam novine, uglavnom surfam. Razveselio me intervju s američkim ekonomistom i nobelovcem Krugmanom, našla sam ga na Monitoru. Krugman tvrdi, ako banke svoje klijente nastave ubijati visokim kamatama ljudima će oteti nekretnine koje su kupili na kredit ali ih neće imati kome prodati.
Hrvatska uljuđena javnost je na nogama. Predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Marković, ugledni čelnik još uglednije organizacije i Mamić, ugledni čelnik Dinama, tretiraju se poput Isusa na križu. Sva ih hrvatska škrabala rastežu zato jer su rekli da homoseksualcima nije mjesto u nogometu.
