U Hrvatskoj nitko živ ne čita novine. Čak ni u kafićima gdje nam ih besplatno nude. Zato su ugostitelji odustali. Umjesto novina uz kavu za sitno kuna možeš dobiti “cijeđenu naranču”. Možda ono narančasto u čaši što dobiješ uz kavu nema neke veze sa narančom ali na želudac lakše pada od hrvatskog tiska.
Živim u Hrvatskoj zato mi se vrlo često riga iako ne patim od bulimije. Ipak nikad toliko žestoko ne bljujem koliko svakog jednaestog devetog kad su, je li, to svi znamo, “teroristi”, napali one nebodere.
Sve se više hrvatskih velikih pera koja pišu za listove iz EPH kuće diže na zadnje noge kad krenu pisati o “komentatorima”. “Komentatori” su oni dripci koji na internetu anonimno i besramno pišu ono što zaista misle o autorima tekstova koje čitaju, o životu u Hrvatskoj, o političarima, političarkama, premijerki, predsjedniku, medijskim zvijezdama, sportašima, pjevačima i pjevačicama…
Ovih sam dana, kao članica žirija “Vukovar film festivala”, prvi put u životu bila u Vukovaru. Odgađala sam susret s Vukovarom. Godinama na ekranu Hrvatske teve gledam iz Vukovara samo dva prizora. Prvi prizor, pijani četnici pucaju u zrak nakon što su razorili grad i pobili stanovnike.
Vedrani Rudan čitatelji se često javljaju s pozivima da aktivno sudjeluje u promociji i radu Udruge Franak. Zbog poslovnih obveza gđa Rudan to ne može prihvatiti, ali inicijativu Udruge Franak u potpunosti podržava i nastavit će u tekstovima obrađivati lihvarske kredite i bankarsku politiku.
Libija će ovih dana konačno postati normalna zemlja. “Pobunjenici”, nitko nam još nije rekao tko su oni, ušli su u Tripoli pa će napaćeni libijski narod osloboditi dugogodišnjeg terora njhovog vođe Gadafija. “Pobunjenicima” su u ime širenja prava na častan život u demokraciji i slobodi pomogle Amerika i Francuska, možda i neki drugi ali mi ne padaju na pamet.
Običan sam čovjek koji pojma nema što to znači da će Kosor razgovarajući sa “bankama”, spustiti tečaj švicarca, pa kamate, pa će dio kredita ući u “balon”, ali na “balon” ćemo plaćati kamate a ne kako je Kosor predložila da “balon” bude beskamatan.
Digla sam stambeni kredit u švicarcima, o tome sam već sto puta pisala, i uvijek bih naglasila ono što se nama budalama stalno podmeće, nisam ja izabrala švicarce, švicarce mi je banka nudila kao jedinu opciju. Zlobni političari zamjeraju nam pohlepu, kao, nismo htjeli eure jer je bila viša kamata.
Ovo nije izvještaj, ništa nisam vidjela samo sam čula da je u Kninu osvanuo veliki kamen u koga je netko uklesao ogromno V kao “Victory” i još veću križinu. Sve to na Dan domovinske zahvalnosti. Da se Dan tako zove pročitala sam na svom kućnom, zidnom kalendaru. Zašto se taj dan tako zove? Zato jer “Domovina” nekome zahvaljuje.
Mi žene, preciznije ja žena, još jasnije, ja majka, mrzim rat. Svaki rat. Zato jer u njemu najviše ginu muškarci koji su nečiji sinovi i djeca koju su hranile neke majke. Mrzim muslimane ratnike, židove ratnike, Amere ratnike, Evropljane ratnike, Kineze ratnike… I ostale.
