Koliko bi nam život bio ljepši da nema interneta. Želiš samo pogledati tko ti je pisao ali ti vrag ne da mira, iako ne gledaš teve, ne čitaš ni novine, ipak…Nikako baš nikao, ni uz najbolju volju, ne možeš izbjeći direktan prijenos orgazma što ga je doživjela Hillary Clinton kad je ugledala mrtvu glavu najvećeg zločinca na kugli zemaljskog Gadafija.
Moćnici nikako da shvate da i oni imaju vijek trajanja. Da je Gadafi sa Amerima bio kooperativniji, da im je bez frke poklonio naftu, ionako je imao love za stotinu života, danas njegova rasturena lubanja ne bi krasila sve svjetske ekrane.
Vedrana Rudan je dala intervju televiziji B92. Pogledajte ga na web stranici B92.
Nedavno se u zemlji Srbiji dogodilo nešto strašno. Srpski homoseksualci su poželjeli ono na što u civiliziranim zemljama svi homoseksualci imaju pravo, organizirati paradu ponosa. Pretpostavljam da su već bili pripremili zastave u duginim bojama, kostime, izabrali istospolne partnere koje će javno ljubiti i grliti na užas normalnih Srba i Srpkinja…
Izdavačka kuća “Nikita Editore”, vrlo zgodno smještena u Firenci, najavila je objavu knjige “Crnci u Firenci”. Knjiga će izaći 19.10.2011. godine pod naslovom “Come i negri a Firenze” i koštat će 14 eura.
Uoči izlaska knjige, u magazinu D (subotnji prilog visokotiražnog dnevnika la Repubblica) izaći će tekst o knjizi.
Sken najave na talijanskom jeziku je u nastavku, a iz njega izdvajam sljedeću misao:
Jedan rumunjski filozof koji je postao poznat svojim zbirkama aforizama rekao je "stvaranje je lijepo, ali razaranje je uzvišeno". Rudan bi to mogla potpisati.
Ne pratim što se zbiva na zasjedanju Sabora ali ponekad do mene ipak dopre odjek neke turbo frke. Čujem, ovih dana, u Saboru je jedna hadezeovska pijandura neke esdepeovce, navodno čistokrve Hrvate, proglasila “Srbima” i tako ih smrtno uvrijedila.
Zahvaljujući vjernim čitateljima, blog Vedrane Rudan nedavno je premašio brojku od 500,000 čitanja, a istovremeno je Facebook grupa autorice narasla na više od 6,000 članova.
Vjernost treba nagraditi. Ovo je vaš poklon.
U Hrvatskoj nikad nije dosadno. Svi naši mediji uvijek istovremeno razvlače jednu žvaku. Sudeći po njim mi smo još u opakom ratu sa mrskim nam četnicima. Jadnoga nam Šeksa optužuju da je ratni zločinac, Bog i Hrvati su svjedoci da on to nije.
Od starta sam bila protiv da Kosovo postane “republika” jer nisam mogla shvatiti kako bilo koji komad nečije zemlje može postati “republika” samo zato jer Amerima treba još jedna baza. Kako Amere nije bilo briga za moje mišljenje Kosovo je postalo republika, nisam sigurna, čini mi se da ju je i “Hrvatska” priznala.
Mi se žene u borbi za opstanak moramo snalaziti na tisuću načina. Ne možemo postati premijerke, predsjednice ustavnog suda, uvažene doktorice profesorice, glumice, odvjetnice, književnice, glasnogovornice, sekretarice uspješnih muškaraca, generalice, šefice bolničkih odjela ako…
