Hrvatska je definitivno hipersenzibilna kad je riječ o njenim građanima u nevolji. Tako su se ovoga petka u Splitu kresali cura i momak. U jednom trenutku, totalno neočekivano i bez ikakve najave, rasprsnuo se kondom. Isuse i Marijo!
Krediti u švicarcima koji su zatukli nekoliko stotina tisuća građana Hrvatske i budućnost njihovih potomaka zločin je veći od napada na nešto što se nekad zvalo SR Hrvatska a danas se zove samo R Hrvatska. O Domovinskom ratu mislimo da znamo sve. Bio je oslobodilački, žrtve su pale da bismo bili svoj na svome, da nije bilo pet milijuna dragovoljaca danas bi bradati četnici krojili našu sudbinu u saboru koji se ne bi zvao hrvatski.
Nekoliko čitalaca moga bloga traži od mene da komentiram ovogodišnjeg dobitnika Oscara za najbolji film. Gledala sam to sranje ali kako američka sranja opisana u filmu gledam svaki dan na svakoj svjetskoj teve čini mi se besmislenim da išta pišem na tu temu.
Žene oboljele od raka dojke tretiraju se u Hrvatskoj kao retardirane, “ružičaste” glupače. Tako smo ovih dana saznali da je u Mimari održana modna revija. Modele su nosile osobe iz hrvatskog javnog života skupljene s koca i konopca.
Da nas nema ne bi nas trebalo izmisliti. Kad nas već ima trebalo bi nas pobiti. Čitava je Hrvatska jučer bila na nogama jer se krenulo sa prodajom ulaznica za, to sam negdje pročitala, “epski dvoboj”.
Mene ovo oko ćirilice vraća u stara vremena kad smo mi Hrvati urlali, ovo je Hrvatska, kad nam je Tuđman bio heroj a ne zločinac, kad smo Srbe vješali na vrbe, kad smo bili opsjednuti stvaranjem “Mojeeeee Domovineeeeee.” Što nam se pred dvadesetak godina dogodilo?
Mediji ne mogu stalno prodavati iste tople priče iz života jer ljudima koji čitaju i gledaju treba promjena. Više krvi, više krvi, više krvi. Više zločina, više eksplozija ali ne i ista lokacija. Koga briga što se dešava u Bagdadu. Oguglali smo. I Sirija je pomalo dosadna. O Libiji da se ne govori.
Svaki dan kad bacim oko na ekran državne teve ugledam izbezumljeno lice Silvija Tomaševića. Pred neki se dan tako ukazao u emisiji “Tema tjedna”, to nešto prikazuje se prije “Dnevnika”.
Danas možemo na kioscima kupiti “ljubavni priručnik” “Kako zavesti koga poželite”. Blaženo novo doba, ima odgovor na sva pitanja osim na pitanje, kako reći zbogom. Zaista, kako reći zbogom umirućoj majci, bratu, sestri, mužu? Kako reći zbogom svome djetetu?
Nezapamćena frka koja se digla oko teško bolesne djevojčice Nore koja će ipak odletjeti u Ameriku na “liječenje” priča je o moći hrvatskih medija. Bez njih se nikad ne bi sakupilo toliko stotina tisuća dolara.
