Koliko žena u meni ima?! Tko sam ja žena? To je ona ženska koja mrzi kuhanje a ipak četiri puta tjedno u kipuću vodu baca torteline kupljene u marketu pa na njih istresa umak od rajčice iz staklene boce pa onda njen muž to pojede. I još mora reći, bože, rođena si s kuhačom u ruci.
Nevjerojatno. Moji vršnjaci su ili na samrti ili u zemlji ili u urni. Oni koji još bauljaju na internetu traže koliko će još potegnuti. Jučer su me rasturali bolovi u trbuhu. Jedan od mojih vršnjaka ubačen je u jamu u trinaest sati. Groblje mi je u blizini kuće ali nisam otišla na pogreb jer sam bila na samrti. Rak crijeva? Pod hitno mi treba kolonoskopija!
Danas nam je u goste došla bakica iz Amerike da bi mladima objasnila što je to seks i kako se od njega obraniti. Na njenom prvom predavanju održanom na Fakultetu političkih znanosti bilo je mnogo studenata koji se nisu slagali sa njezinim tezama. Zašto gospođa Judith Reisman na smije misliti da su pederi za svijet veća opasnost od Obame, NATO-a i CIA-e? Neka pederi dokažu da nisu. Tko joj smije braniti da govori što joj padne na pamet kad je baš za to plaćena?
Gotovo svi moji znanci ovih su dana buljili u ekrane i navijali za naše rukometaše. Športski novinari i analitičari hrvatske zbiljnosti svršavali su dok su se naši “kauboji” penjali prema vrhu. Prvenstvo svijeta? Evrope? Još uvijek borbe traju?
Naletjela sam na proglas Udruge građana za zaštitu ljudskih prava, Odranska l, Zagreb, zove se “David”. Ljudi iz te Udruge preklinju katolike koji žive u Hrvatskoj da izađu iz Crkve. Dva su osnovna razloga. Prvi je, Crkva djeluje protuustavno. Drugi je, ne poštuje učenje Isusa Krista. Nisu objasnili zbog čega bi Crkva morala poštovati Ustav kad joj plaćeni da brane Ustav ne stoje na putu. Nepoštivanje Krista su detaljno elaborirali.
Gledala sam Brešanov film, jedna sam od sto tisuća gledalaca koja je ušla u kinodvoranu da bi se do suza nasmijala apotekaru, čovjeku koji prodaje u kiosku i otočkom svećeniku koji buše kondome u namjeri da pusti otok pretvore u dječji vrtić. Sadržaj svi znate. Trojac buši li ga buši, sve više mladih žena šeće sa trbuhom do zuba, očajne, očevi čupaju kosu.
Pred nešto više od godinu dana čitava je Hrvatska bila na nogama. Tisuće ljudi digle su svoj glas protiv Zakona o golfu. Možda su mnogi zaboravili što nam je HDZ htjela smjestiti. Princip je bio vrlo jednostavan. Kad neki “investitor” odluči komad Hrvatske pretvoriti u golf igralište a na tom mu se putu suprotstavi vlasnik komada zemlje koje treba postati igralište, vlasniku se “izuzme” livada. Koju će siću dobiti za “izuzetu” djedovinu trebali su odlučivati čanovi Vlade, Sabora i ostalih institucija specijaliziranih za deranje kože sa leđa nevinih podanika.
Katolička crkva u Hrvata krenula je ognjem i mačem na siroti hrvatski narod. Terorizam u Hrvatskoj šeće obučen u crnu mantiju ili brioni odijelo. Mužjaci kojima vjera zabranjuje seks sve znaju o seksu, dečkima kojima vjera zabranjuje brak sve znaju o braku, nejebači koji ne smiju imati djecu sve znaju o abortusu. I tako već dvije tisuće godina.
Nešto znam o zatvorima, zločincima i njihovoj rodbini. Uvijek me čudilo kako majke, očevi i žene gotovo nikad ne dignu ruke od onih koji čame u zatvoru. Donose im čisto rublje, odnose prljavo. U Rijeci u repu, svatko ih može vidjeti, čekaju na cesti dok se ne otvore zatvorska vrata.
Jučer sam nazvala starački dom u Zadru. U slušalici sam čula grubi, ženski glas. “Dom!” Ni dobar dan, ni izvolite, ni što vam treba… “Dom!” Čovjek rijetko naziva državne ustanove kad nije u frci zato bi državni zaposlenici morali biti pristojni, da nama, siročićima, olakšaju život formalno kad nam ga stvarno uništavaju na sve moguće načine. “Dom!” A “dobar dan”?
