Kad će više naši mediji ostaviti Tuđmana da počiva u miru? Nikako da se dogovore da li je Ćaća tata svih Hrvata ili ratni zločinac. Da li je Hrvatska izvršila agresiju na Beha? Neki veliju da je, neki da nije. Koga briga. Prošlo je dugih dvadeset godina, Hrvatska je u međuvremenu ušla u NATO tako da je i unatrag dobila licencu za ubijanje.
Kako je lako pisati o Hrvatskoj. U kafiću baciš oko na novine, oslušneš što govore ljudi u apoteci ili kod liječnika, odeš na tržnicu, uključiš teve…Crno, crno, crno. Nitko ne radi, fašisti svih boja ovih su dana zmijska tijela izveli na sunčanje. Razvalili su septičke jame ispod svojih opakih očiju i šire smrad do neba.
Pred desetak dana pozvala me jedna od mnogobrojnih udruga žena koje se bore protiv nasilja nad ženama da odem na Korzo i tamo prolaznicima dijelim maslinove grančice. Ostala sam doma.
Prvi put u životu dogodilo mi se nešto što nikako ne kužim. Za jedan sam naš portal izjavila da mi je drago što je Gotovina pušten na slobodu i da on za mene nikad nije bio zločinac. Kad…
Mi Balkanci…Vi Balkanci…Do jučer sam se, kad bih čula, vi Balkanci, hvatala za pištolj. Nismo mi ljudi sa ovih prostora “Balkanci”, mi smo ljudi poput Mađara, Eskima, Švicaraca, Meksikanaca, Španjolaca…
Pojedini čitatelji bloga pitali su se zašto Vedrana Rudan nije prokomentirala slučaj Gotovine i Markača. Tekstova na tu temu bilo je više puta na blogu, a autorica se nedavno, u sklopu Blicovog teksta o Anti Gotovini, osvrnula na slučaj hrvatskih generala.
Pukla sam. I do sada sam pisala tekstove na razne teme, uvijek bi se komentiranje svelo na žestoko prepucavanje između mojih čitatelja “ustaša” i “četnika”.
Ja šumom, oni drumom. Nikad mi osjećaj nacionalne pripadnosti nije bio jača strana, te “diskusije” nikad nisam doživljavala osobno jer ne spadam ni u “četnike” ni u “ustaše”.
Svi me moji prijatelji preklinju, ostavi se Židova. Koji će ti kurac? Cijeli svijet im puši, kako ti to ne vidiš? Toliko ima drugih tema. Ljubav, mržnja, bijeda, seks. Jebi se ti i tvoji Židovi!
Priznajte, pojma nemate gdje je Sirija. Ni na karti je ne biste znali naći. Ni ja. Sirija je zemlja tamo daleko gdje Ameri love Asada onako kako su lovili Gadafija.
Ne znate tko je Asad? On je životinja koja ždere živu dječicu sirijskih “pobunjenika”. Između Gadafija i Asada ipak ima razlike, drastične. Asad je žilaviji od svoga pokojnoga, raščerečenoga kolege.
Prošlog mjeseca najavili smo intervju čitatelja s Vedranom Rudan. Namjera je bila prikupiti vaša pitanja i snimiti video s odgovorima. Nismo računali na toliki odaziv pa smo promijenili plan. Umjesto da stavimo jednosatni snimak na YouTube, odgovore smo odlučili objaviti kao običan tekst na blogu. Ovo je vaš intervju, uživajte!
