Rat

Gledali ste onaj skup Amera republikanaca? Ono kad je Clint Eastwood poručio američkim glasačima kako će im život biti bolji kad zakolju Obamu.

Jučer su na otoku Braču, ne znam detalje jer i nisu bitni, prevareni radnici prosvjedovali i željeli se izboriti za neko pravo, ne znam koje jer ni to nije bitno.

Znam da je Hrvata iz godine u godinu sve manje. Neki tvrde da je to stoga što je trideset posto Hrvata sterilno a sterilni su, kako pokazuju najnovija istraživanja, zato jer nose bokserice. Da li je sponzor istraživanja proizvođač slip gaća u čitanim hrvatskim časopisima ne može se naći odgovor.

Ne pratim što se zbiva na zasjedanju Sabora ali ponekad do mene ipak dopre odjek neke turbo frke. Čujem, ovih dana, u Saboru je jedna hadezeovska pijandura neke esdepeovce, navodno čistokrve Hrvate, proglasila “Srbima” i tako ih smrtno uvrijedila.

Ovih sam dana, kao članica žirija “Vukovar film festivala”, prvi put u životu bila u Vukovaru. Odgađala sam susret s Vukovarom. Godinama na ekranu Hrvatske teve gledam iz Vukovara samo dva prizora. Prvi prizor, pijani četnici pucaju u zrak nakon što su razorili grad i pobili stanovnike.

Sudeći po onome što piše hrvatski tisak i onome što gledamo na našim teve ekranima jedino sam biće kome se ne sviđa Tadićevo i Josipovićevo klanjanje. Ne volim kad se truli poklon umata u raskošan omot. Smije li se očevima i majkama ubijene djece, djeci ubijenih roditelja, porodicama koje su u ratu sve izgubile poslati poruka da preko noći mir u dušu i zaborav, dvadesetak godina nakon užasa, mogu donijeti dva u crno obučena muškarca.

Više se nitko normalan ne pita zašto su se poklali Srbi i Hrvati. Sve nam je jasnije da smo to učinili da bismo se dvadesetak godina kasnije mogli miriti. Ovih nam dana u Vukovar stiže košarkaš Boris Tadić a domaćin će mu biti muzikaš Ivo Josipović.

Danas diljem svijeta svi koji čitaju novine, surfaju internetom, gledaju teve ili slušaju radio moraju obnoviti svoje sjećanje na “Dan koji je promijenio svijet” i “Dan kada je stala Zemlja”. Naravno da nema čovjeka na kugli zemaljskoj starijeg od devet godina koji se ne sjeća gdje je bio u trenutku kada su se rušili Blizanci.

Nedavno je u Zagrebu u endehazijskoj maniri skupini građana zabranjeno kretanje Varšavskom ulicom. Zagrepčani zbog toga nisu izašli na ulice, ni ostala se hrvatska sela nisu uznemirila. Jebeš purgere i Varšavsku.

Kad sam ja bila mlada, daleke šezdeset i osme, svijet je bio drugačiji. Moji vršnjaci i ja vjerovali smo kako je i Vijetnam naš problem, moramo ga podržati u borbi protiv Zla obučenog u zvjezdice i trakice. Valjali smo se ulicama gradova i vrištali, dolje Amerika!

Srbija i Hrvatska postale su civilizirane zemlje. Tadić, psiholog i bivši košarkaš i Josipović, pravnik i muzičar, ni malo ne liče na svoje krvoločne prethodnike, luđaka, zločinca i lopova Miloševića i frustriranog Titovog generala Tuđmana. Njega se, iz današnje perspektive, teško može nazvati lopovom.