Političari

Čitam reportaže iz hrvatskih bolnica. Patnje medicinskih sestara i liječnika koji se bave bolesnima od korone su nadnaravne. Navuci skafander, skini ga, znoji se, tresi se, radi u smjenama koje traju dovijeka, odjebi privatni život, gledaj ljude na samrti koji moraju umirati bez ikog „svog“ u blizini boreći se za posljednji dah. Koliko je to strašno!

Imam iskustva sa smrću kao što ga imaju svi stari ljudi. Umrli su mi roditelji, prijatelji, sestra. Neke sam smrti gledala iz prvog reda. Sjećam se kako mi je umirala sestra. U svakoj ruci jedna cijev, kisik joj je šištao u nos, gušila se, rekla mi je da se osjeća kao da je stalno pod vodom, nikako da ispliva. Otrčala sam do liječnika i zatražila pomoć. „Ona se davi, raširite joj nekim lijekom pluća.“ Doktor me pogledao: “Gospođo, ona više nema pluća.“ Umrla je bez „svojih“ u blizini.

Blago zemlji kojoj je abortus top tema, blago nama. Ovih je dana neki Sud koji se u pravilu bavi samo pizdarijama odlučio da će… Trebala sam malo proučiti problematiku. Hrvatski abortus je ubijanje Hrvata ili Hrvatice. Ej, je li abortus ubojstvo u Hrvatskoj kad na njega krene Srpkinja ili je to herojski čin? Možda bi toj Srpkinji trebalo dati status dragovoljke Domovinskog mira? Platiti joj i zahvat i uloške i ručak nakon zahvata na koga inače abortuše nemaju pravo?

“Kako je moguće da je u onakvoj konkurenciji pobedio spermatozoid od koga ste vi postali?! Vi više ličite na poraz nego na bilo čiju pobedu.”

Dušan Radović

*U prvoj izbornoj jedinici glasajte za SMS. Mi nismo političari, mi smo ljudi.

Oduvijek su mi se gadile proslave kojekakvih “pobjeda”. Mimohodi u meni izazivaju snažan podražaj na povraćanje. Tko normalan može pljeskati i mahati zastavicama golobradim ubojicama u tenkovima, avionima, kamionima i ostalim sranjima koja siju smrt? Doduše, u ljudskoj je prirodi da ubija pa je i euforija koja prati organiziranje stupanja topovskog mesa u uniformama nekako normalna.

Sa svih nam govornica političari prijete. Stisnite kaiš! U mirovinu u osamdesetoj! Ne pušiti! Ne piti kavu! Ne tražiti plaću! Bolje raditi išta nego ništa!

Spremam mužu paprike i gledam na sat. U kuhinji je plus šezdeset, valjda će biti gotove do tri. Dok se vučem po kući teve mi je uvijek uključena.

Ovih dana jedna od naših političarki slavi rođendan, drugu sam vidjela kako izlazi iz ogromnog automobila, vozač joj pridržava vrata, na ekranu su bljesnule njene kratke, debele, gole noge. I njoj je vruće?

Znam da je Hrvata iz godine u godinu sve manje. Neki tvrde da je to stoga što je trideset posto Hrvata sterilno a sterilni su, kako pokazuju najnovija istraživanja, zato jer nose bokserice. Da li je sponzor istraživanja proizvođač slip gaća u čitanim hrvatskim časopisima ne može se naći odgovor.

Mislila sam da neću doživjeti dan kad će napuhani, cinični, elegantni Sanader biti proglašen suspektnim lopovom. Aleluja, aleluja! Iz dana u dan mediji nam priopćavaju što su nam sve i kako otimala hadezeovska gospoda. Uskoro će Sanader  završiti u pritvoru, pa će biti pušten da se brani sa slobode.

Naučna ispitivanja pokazala su da većina muškaraca ima dvije glave. Gornju i donju. Naučna istraživanja pokazala su da većina muškaraca odluke donosi uključujući donju glavu. To ima svoje prednosti.

Slušamo, gledamo, čitamo kroz kakve je paklene muke prolazilo troje naših političara, Pusić, Bebić, Mrsić, na putu od Japana do Hrvatske. Televizije su nam pokazale rutu njihovog aviona, pa rutu njihovog automobila, siročići su putovali danima da bi, najzad, stigli na cilj, kako reče onaj Bebić, “bez gubitaka”.