Djeca

Htjela sam bebe više nego išta na ovome svijetu. Mirišljave, dva zuba gore, dva zuba dolje, debele nogice. Željela sam da mi kikotavi smijeh mojih beba bude muzika na grobu.

Muzaro, sigurna si da je krvavo dijete na tvom ispuhanom trbuhu tvoj izbor? Prvi koračić. Doživjela si orgazam snažniji nego kad te pojebao dečko najbolje prijateljice. Bolesna si, Muzaro!

Prva godina: “Daj mi sisu!

Četvrta godina:“Pljunuo sam tetu u vrtiću jer je glupa.”

Peta godina:“Svi u vrtiću imaju ljepši mobitel od mene.”

Sedma godina:“Učiteljica je krava. Da, ja ću stalno biti na netu i bit ću i bit ću i bit ću! I ti si krava!

Četrnaesta godina:“Ako me budeš tlačila pljusnut ću te.”

Petnaesta godina:“Ne seri! Danas svi puše marihuanu.”

Šesnaesta godina:“Boli me kurac za zakon. Bit ću vani dok me bude volja!”

Kad će više naši mediji ostaviti Tuđmana da počiva u miru? Nikako da se dogovore da li je Ćaća tata svih Hrvata ili ratni zločinac. Da li je Hrvatska izvršila agresiju na Beha? Neki veliju da je, neki da nije. Koga briga. Prošlo je dugih dvadeset godina, Hrvatska je u međuvremenu ušla u NATO tako da je i unatrag dobila licencu za ubijanje.

Jutros je zazvonio telefon u tri ujutro. Znala sam. Moja stara opet ne zna da li je tri ujutro ili tri popodne. Digla sam slušalicu jer davež nikad ne odustaje.

Opet on:“Srce, što ovoga časa nosiš na sebi?” “Muža.” Spustila sam slušalicu. Volim kad ljudi misle kako vodim buran seksualni život.

Čitav se život pitam što je sreća. Kako je prepoznati? Uhvatiti za glavu ili rep i reći, eto, to je to!

Uvijek mi je bilo jednostavnije definirati nesreću. Ne želim nabrajati što je sve za mene bilo ili još uvijek jest, nesreća. Popis bi bio dugačak.

Jedna od nesreća često su mi bila djeca. “Da se još jedanput rodim nikad ne bih imala djecu.” To su moja djeca i svi oko mene slušali preko trideset godina.

U moje vrijeme dijete nije bilo Dragi Bog. Pred trideset i nešto godina djeca su nosila odjeću koju bi majkama posuđivale prijateljice.

Sve se promijenilo. Moja unuka je uglavnom u ljubičastim kombinacijama, ona japanska mačka bez ustiju nalazi se gotovo na svakom odjevnom predmetu.

Znanci i prijateljica mi zamjeraju što jedina u društvu ne thinkam pink. Od takvih poput mene treba bježati. Depra je zarazna a sreća čuči iza svakog ugla. Smiješi se. Treba je samo zgrabiti za ružičastu guzicu.

Ovaj tekst objavljen je u knjizi “Kad je muškarac peder, kad je žena kurva” i jedan je od najpopularnijih tekstova Vedrane Rudan.

Bila sam s mužem tri dana u Firenci. Držali smo se za ruke, u malim restoranima jeli bruskete s rajčicom i maslinovim uljem, gledali kako na ulici mladi ljudi na klizaljkama plešu sirtaki. Ujutro smo na balkonu hotelske sobe čekali izlazak sunca.