Žene, obitelj i odnosi

Jeeeeeeeeeeeeeeeee!  “Dabogda te majka rodila” je  na Festivalu malih scena koji je ove godine proslavio dvadeseti rođendan dobila tri nagrade.  Nagradu publike za najbolju predstavu “Dalibor Foretić” . Dva “Veljka Maričića”! Jedan je otišao Editi Karađole za glavnu žensku ulogu Majke. Edita nagradu ravnopravno dijeli sa Sandrom Lončarić-Tankosić za ulogu Katarine u predstavi “Unterstadt”. Režiserka Tanja Mandić-Rigonat dobila je “Maričića” za najbolju dramatizaciju. Naravno da sam izvan sebe. Hvala žiriju Heleni Buljan, Radi Đuričin i Elviri Nacinovich.

Navijač Hajduka iz Požege, oprostite, Županje, devetnaestogodišnji mladić Marko Azapović umro je nakon što se vratio doma sa policijskog ispitivanja. Još se ne zna, a sve se dogodilo 21. ožujka, da li je umro jer ga je premlatila policija ili “prirodnom smrću”. Što je “prirodna smrt” kad si navijač? To je kad umreš od policijskog pendreka ili te umlati letva mrskog neprijatelja. Upravo sam pročitala da se zna da je umro “prirodno”. Kad tako kaže ministar…

Roditelji moje generacije nisu svoju deriščad doživljavali poput božanstava koja im svojom dernjavom ukazuju milost. Ne sjećam se da smo mi mlade mame, nisu ni tate , satima analizirali svaki pokret, čin ili osmijeh naše djece. Danas mlade majke I očevi vise na internetu i pokušavaju otkriti kako djecu najbezbolnije uvesti u svijet odraslih.

Prije mjesec dana sjedila sam s njim u kavani hotela Park u Splitu. Novinar u mirovini koji nikome nije bio potreban gutao je čaj od mente a ja kavu bez kofeina. Vršnjaci u penziji. Pili smo iste lijekove. Nismo komentirali njegov odlazak iz lista za koji je pisao. Otišao je kao da ga nikad nije bilo. Bez oproštajne fešte. Njegovi vjerni čitatelji pojma nisu imali da čitaju njegov posljednji tekst. Pogodilo ga je to ali je bio sretan, baš sretan što je bez divovske borbe dobio otpremninu tešku četrdesetak tisuća kuna.

Bila mi je godišnjica braka. Za muža sam pripremila njegovo omiljeno jelo, kuhanu janjeću glavu. Životinja je bila porijeklom sa Malih Srakana. Male Srakane su otočić kraj Lošinja. Majke kovrdžavih životinja tamo pasu slanu travu u nezagađenom okolišu a moj muž voli slano iako ne smije slano jer ima visok tlak. Međutim doktor mu je rekao, ako jedete sol iz jagnjeće, a možda mu je rekao janjeće, glave tlak će vam ostati normalan.

Da s vremena na vrijeme u Americi ne eksplodira neka bomba što bi danas bila globalna breaking news? Što je danas uopće news? Svjetska glad I bijeda? Koga za to briga?

Ali kad ljudi u Bostonu trče maraton pa netko od očevidaca kaže: “Horor, a tijela su letjela zrakom.” A onda drugi u mikrofon izgovori: “Bilo je stravično. Krv je bila posvuda.” Pa se javi Ben Affleck: “Kakav besmislen I tragičan dan.” Izjava američkog komičara Pattona Oswalta odjeknula je jače nego bostonske bombe: “Boston. Jebeno grozno.”

Evo mene opet među Hrvatima. Od srijede do nedjelje udisala sam samo srpski zrak. Toliko utisaka, oprostite, dojmova, idem redom.

Kad će više naši mediji ostaviti Tuđmana da počiva u miru? Nikako da se dogovore da li je Ćaća tata svih Hrvata ili ratni zločinac. Da li je Hrvatska izvršila agresiju na Beha? Neki veliju da je, neki da nije. Koga briga. Prošlo je dugih dvadeset godina, Hrvatska je u međuvremenu ušla u NATO tako da je i unatrag dobila licencu za ubijanje.

Zašto svi za onu Ružu govore kako je napala Srbe u Hrvatskoj i poručila im da je Hrvatska zemlja za Hrvate a ostali su ovdje “gosti”. A di je pogrišila? Krenimo od Srba. Zašto bi netko, pa makar to bila Pendrekuša iz Kanade, napao Srbe u Hrvatskoj kad Srba u Hrvatskoj ima samo u tragovima.Očišćeni su Olujom onako kako se Domestosom čisti zahodska školjka. Ovo nešto sitno srpsko smije na teveu jednom godišnje reći, Hristos se rodi, i to bi bilo to.

Dvadeset nam godina govore, jebeš to što nemaš ni krova ni posla ni kruha ni budućnosti, imamo Hrvatsku. Tko ima Hrvatsku? Mamić ima Hrvatsku. Otkako on ima Hrvatsku mnogo se kriminalaca popelo na tron i sišlo s njega, neki milom drugi silom. Jedini kome nitko ništa ne može jest Zdravko Mamić.