Sudeći po tekstovima u novinama i na portalima za nas žene ljeto je godišnje doba kad se moramo posebno potruditi da bismo Ga zadržale. Postoji nekoliko tisuća načina. Danas sam saznala da bih morala muža s vremena na vrijeme pogledati “onako teleći” i “onako zaljubljeno”, nepoznati autor tvrdi da sam ga tako gledala pred dvadeset i pet godina.
Dosadno mi je. Vruće je. Zato listam Anićev “Veliki rječnik hrvatskoga jezika”. Mislite da sam perverzna? Koga briga što vi mislite. Zašto listam Rječnik? Čitav život sanjam kako ću izmisliti riječ. Ne bilo kakvu riječ. Ne riječ koja bi bila vezana uz poljoprivredu, šumarstvo ili pomorstvo. Ne! Hoću riječ koja će meni nešto značiti. Baš da mi, onako, grije i dušu i tijelo.
Prijatelj koji umire od raka rekao mi je da se ne opterećuje ni sa čim osim strahom da će se pokvariti aparat kojim ga zrače. “Prezračit” će mu prsa pa će na ovaj rak dobiti još jedan. Smijao se mršav poput kostura. Htjela sam mu reći kako mi je čudno da hrvatski liječnici štrajkaju samo zbog svojih plaća, nikad zbog stanja bolnica u kojima rade. Odustala sam.
Todorić je hrvatskom narodu ono što je bebi sisa, starcu pelena, curi dečko, Milanoviću knjiga “Latinski citati”, kardinalu Bozaniću rasprava o pederima, seksu i porodici, Josipoviću lova i glazba a umirovljenicima kontejner. On je Bog naš i nema nama drugog Boga vrhu njega. Zašto ga volim? Teško je kratko odgovoriti na to pitanje.
Kad odem na tržnicu izbezumljene prodavačice mi ne smiju očistiti ribu jer im je netko rekao da smo u Evropi. Onda ja lijepo odem u Konzum. Tamo mi ženska sa ribe ostruže krljušt i još mi je lijepo umota u nešto što ribicu glatke kože i bez utrobe drži svježom satima. Na blagajni osim očišćene ribe mogu platiti sve svoje račune i put na Sejšele. Čula sam iz Todoriću bliskih izvora da će uskoro gospođe na kasi muškarcima kontrolirati prostate a ženama u skladištu raditi abortuse. Pa ipak, to što nam nudi Konzum je ništa prema onome kako sebe možemo zadovoljiti na bilo kojem kiosku TISKA.
Sinoć me nazvala prijateljica. Bila je van sebe. “Našla sam rješenje za tvoj problem! Definitivno se više ne nosi ravna guzica. Jesi gledala finale Roland Garrosa?” “Nisam.” “Zaguglaj ga i baci oko na guzicu Serene Williams. To je to!” Zaguglala sam. Nema šanse, nema šanse da bi itko na Korzu, gledajući me s leđa, pomislio da sam Serena. Jest da ću uskoro navršiti šezdeset i četiri godine i da me muškarci ne zanimaju ali žena i dok se trza u samrtnom hropcu mora biti seksi.
Kad god naletim na tekst o kastavskom župniku Franji Jurčeviću, u daljnjem tekstu SFK, uhvati me smijeh. Njegovi me performansi, konferencije za medije i blog uvijek opuste jer me podsjete u kakvoj vukojebini živim. Zašto se SFK jučer uznemirio? Za one koji ne znaju, u Kastvu postoji udruga Kastafsko kulturno leto koja je po organiziranju kuturnih dešavanja poznata diljem Evrope pa i mnogo šire.
Kad u Indiji ili na nekom drugom nama predalekom kraju svijeta dvojica divljaka siluju ženu to u Hrvatskoj postaje vijest koja prekida sve programe, prevedeno na razumljiv hrvatski jezik, brejking njuz. Bože, kakvi divljaci žive tamo daleko i predaleko? Kad u Hrvatskoj raspomamljeni mužjak koji je u slobodno vrijeme policajac, Mario Slabinjac, iz automatskog oružja ubije bivšu ženu Blaženku Slabinjac i njenog partnera Ivicu Hajdukovića to i nije neka vijest.
Dobila sam pismo devetnaestogodišnjeg homoseksualca koji meni normalnoj objašnjava kako mu je život težak. U Hrvatskoj, zemlji katoličkoj, u kojoj na pedere otpada 0,00005 promila stanovništva biti peder i nije neka sreća. Moraš do smrti sakrivati svoju perverznu sklonost ili se ubiti. To mnogi od pedera i čine na sreću svoje normalne rodbine.
Na Korzu me zaskočio klinac. Osmijeh od uha do uha. Začudilo me to. Mogla bih mu nona biti. Kći mi je objasnila da je dečko pripadnik odreda “U ime ljubavi”. Ti se jurišnici zalažu da se raspiše referendum pa da konačno mi katolici i mi Hrvati i mi Hrvatice i mi ostali jasno i glasno objavimo svijetu da u našem Ustavu velikim slovima stoji zapisano BRAK JE ŽIVOTNA ZAJEDNICA ŽENE I MUŠKARCA. Smrt pederima!
Vijest će za koji sat dignuti svijet na noge. Imala sam sreću, ovo je turbo ekskluzivno i turbo brejking! Sin mojih prijatelja nije mogao dobiti posao u Hrvatskoj, pred šest je godina otišao u Ameriku i tamo na slavnoj njujorškoj klinici “We Are the Best” dotaknuo zvijezde. Postao je jedan od najuglednijih mlađih američkih kirurga. Njegova mi je majka, iako joj je rekao da nikome ne kaže, sve ispričala.
