Mediji ne mogu stalno prodavati iste tople priče iz života jer ljudima koji čitaju i gledaju treba promjena. Više krvi, više krvi, više krvi. Više zločina, više eksplozija ali ne i ista lokacija. Koga briga što se dešava u Bagdadu. Oguglali smo. I Sirija je pomalo dosadna. O Libiji da se ne govori.
Pomoćni zagrebački biskup mons. Pozaić grmi sa neke govornice obučen u odijelo po mjeri koje sam mu i ja platila. Milanović moli svoje ministre da se smire. Njemu kao da nije jasno da tema rata između Crkve u Hrvata i Države nije seksualni odgoj nego borba za vlast.
Svi su moji prijatelji presretni, Slovenija gori. Misle kako se baš svaki požar širi poput požara pa će uskoro planuti i Hrvatska. Uostalom, zašto ne bi? Živimo lošije nego Janezi.
Pred desetak dana pozvala me jedna od mnogobrojnih udruga žena koje se bore protiv nasilja nad ženama da odem na Korzo i tamo prolaznicima dijelim maslinove grančice. Ostala sam doma.
Prvi put u životu dogodilo mi se nešto što nikako ne kužim. Za jedan sam naš portal izjavila da mi je drago što je Gotovina pušten na slobodu i da on za mene nikad nije bio zločinac. Kad…
Mi Balkanci…Vi Balkanci…Do jučer sam se, kad bih čula, vi Balkanci, hvatala za pištolj. Nismo mi ljudi sa ovih prostora “Balkanci”, mi smo ljudi poput Mađara, Eskima, Švicaraca, Meksikanaca, Španjolaca…
Pojedini čitatelji bloga pitali su se zašto Vedrana Rudan nije prokomentirala slučaj Gotovine i Markača. Tekstova na tu temu bilo je više puta na blogu, a autorica se nedavno, u sklopu Blicovog teksta o Anti Gotovini, osvrnula na slučaj hrvatskih generala.
Šutimo, gledamo, na isti način kako su šutjeli i gledali naši preci kada se Hitler bavio konačnim rješenjem.
Pukla sam. I do sada sam pisala tekstove na razne teme, uvijek bi se komentiranje svelo na žestoko prepucavanje između mojih čitatelja “ustaša” i “četnika”.
Ja šumom, oni drumom. Nikad mi osjećaj nacionalne pripadnosti nije bio jača strana, te “diskusije” nikad nisam doživljavala osobno jer ne spadam ni u “četnike” ni u “ustaše”.
Priznajte, pojma nemate gdje je Sirija. Ni na karti je ne biste znali naći. Ni ja. Sirija je zemlja tamo daleko gdje Ameri love Asada onako kako su lovili Gadafija.
Ne znate tko je Asad? On je životinja koja ždere živu dječicu sirijskih “pobunjenika”. Između Gadafija i Asada ipak ima razlike, drastične. Asad je žilaviji od svoga pokojnoga, raščerečenoga kolege.
