Jučer sam se vratila iz Berlina, obećanog grada za pedere i lezbe. Grle se i ljube na svakom koraku a za muškarcem visokim dva metra obučenom u ružičastu suknjicu, na kvrgava stopala navukao je zelene salonke, okrenuli smo se samo muž i ja. Da je Berlin raj za dečke koji vole dečke i cure koje vole cure i nije neko otkriće.
Siroti Kerum. Prvo Pero Epehazije, tako Viktor Ivančić zove EPH, zgraža se nad činima budućeg splitskog gradonačelnika. Umjesto da, po Peru, učestvuje na okruglim stolovima, tribinama i da se ukazuje na lokacijama gdje se sudaraju vrli hrvatski kandidati koji će upravljati našim životima idućih nekoliko godina Kerum pjeva “odvratnu ustašku budnicu, organizira dernek, publiku časti Vinkom Cocom…”
Prepisujem iz Novog lista.
Vlada je osnovala Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar, javnu ustanovu koja će s početkom školske godine u rujnu 2014. godine sve učenike osmih razreda u dva dana posjeta Vukovaru upoznavati s vrijednostima Domovinskog rata i bitke za Vukovar. Učenici će u Vukovaru boraviti i do Vukovara putovati na trošak države. Tamo će ih voziti autobusi koji će nositi imena devet brigada i devet gradova stradalnika iz Domovinskog rata, a spavat će u obnovljenoj vojarni. Posjet Vukovaru za đake će biti obavezan, a cilj je, kako je objasnio ministar branitelja Predrag Matić, razviti kulturu sjećanja, osigurati suvremeno učenje o Domovinskom ratu, ali i pokrenuti turizam u Slavoniji. U Vukovaru će djeca učiti o najvažnijim bitkama i operacijama Domovinskog rata, a svaki posjet završit će "školom mira", u kojoj će najznačajniji mirotvorci iz Hrvatske i svijeta djeci govoriti o miru, toleranciji i zajedništvu. Dnevno će u Vukovar dolaziti oko tristo školaraca. Uz Vukovar, djeca će morati posjetiti i najbližu značajnu ratnu lokaciju u vlastitom zavičaju....
Prije mjesec dana sjedila sam s njim u kavani hotela Park u Splitu. Novinar u mirovini koji nikome nije bio potreban gutao je čaj od mente a ja kavu bez kofeina. Vršnjaci u penziji. Pili smo iste lijekove. Nismo komentirali njegov odlazak iz lista za koji je pisao. Otišao je kao da ga nikad nije bilo. Bez oproštajne fešte. Njegovi vjerni čitatelji pojma nisu imali da čitaju njegov posljednji tekst. Pogodilo ga je to ali je bio sretan, baš sretan što je bez divovske borbe dobio otpremninu tešku četrdesetak tisuća kuna.
Yes! List “Lepota i zdravlje” pozvao me na cjelodnevno regionalno žensko druženje, tema “Šta žene žele”. Ne znam što žene žele, znam što ja želim, ući u Hyatt, slušati i gledati žene koje žive u pokojnoj Jugoslaviji i uživati u druženju s njima.
Iz Nice mi je pisao gospodin Dragan Rakić, nadam se da zaista postoji, koji pita sebe i mene zašto se toliko mrze Srbi i Hrvati. Hrvati i dvadeset i nešto godina nakon rata prijete kako će posaditi vrbe a Srbi traže salate da bi uz nju mogli jesti zaklane Hrvate.
Kad će više naši mediji ostaviti Tuđmana da počiva u miru? Nikako da se dogovore da li je Ćaća tata svih Hrvata ili ratni zločinac. Da li je Hrvatska izvršila agresiju na Beha? Neki veliju da je, neki da nije. Koga briga. Prošlo je dugih dvadeset godina, Hrvatska je u međuvremenu ušla u NATO tako da je i unatrag dobila licencu za ubijanje.
Kako je lako pisati o Hrvatskoj. U kafiću baciš oko na novine, oslušneš što govore ljudi u apoteci ili kod liječnika, odeš na tržnicu, uključiš teve…Crno, crno, crno. Nitko ne radi, fašisti svih boja ovih su dana zmijska tijela izveli na sunčanje. Razvalili su septičke jame ispod svojih opakih očiju i šire smrad do neba.
Zašto svi za onu Ružu govore kako je napala Srbe u Hrvatskoj i poručila im da je Hrvatska zemlja za Hrvate a ostali su ovdje “gosti”. A di je pogrišila? Krenimo od Srba. Zašto bi netko, pa makar to bila Pendrekuša iz Kanade, napao Srbe u Hrvatskoj kad Srba u Hrvatskoj ima samo u tragovima.Očišćeni su Olujom onako kako se Domestosom čisti zahodska školjka. Ovo nešto sitno srpsko smije na teveu jednom godišnje reći, Hristos se rodi, i to bi bilo to.
Mene ovo oko ćirilice vraća u stara vremena kad smo mi Hrvati urlali, ovo je Hrvatska, kad nam je Tuđman bio heroj a ne zločinac, kad smo Srbe vješali na vrbe, kad smo bili opsjednuti stvaranjem “Mojeeeee Domovineeeeee.” Što nam se pred dvadesetak godina dogodilo?
