Blago zemlji kojoj je abortus top tema, blago nama. Ovih je dana neki Sud koji se u pravilu bavi samo pizdarijama odlučio da će… Trebala sam malo proučiti problematiku. Hrvatski abortus je ubijanje Hrvata ili Hrvatice. Ej, je li abortus ubojstvo u Hrvatskoj kad na njega krene Srpkinja ili je to herojski čin? Možda bi toj Srpkinji trebalo dati status dragovoljke Domovinskog mira? Platiti joj i zahvat i uloške i ručak nakon zahvata na koga inače abortuše nemaju pravo?
Da mi je netko devedesete rekao da ću živjeti u zemlji u kojoj ću 2017. morati “braniti” uglednu riječku profesoricu Snježanu Prijić-Samaržiju koja će biti izabrana za rektoricu Sveučilišta u Rijeci, od napaljene hrvojadi, rekla bih mu da je lud. Svi mi koji živimo u Gradu Koji Teče znamo profesoricu. Nabrajati njene ljudske i stručne kvalitete da bih je “obranila” od anonimnih divljaka koji se glasaju na jednom od smrdljivih naci-portala čini mi se besmislenim.
Zašto je u posljednje vrijeme u Hrvatskoj baš kultura vruća tema? Za kulturu se iz budžeta izdvaja 0,0000 i još nešto nula. O njoj se šutjelo sve dok joj čelo nije zdrobio “ustaša”. Mi Hrvati se, kad naletimo na “ustašu”, ponašamo ko šećeraš u slastičarnici. Krenemo sliniti, pa onda jesti sranja.
Ne bih gledala zasjedanje Sabora da me nije u dušu pogodila sudbina gospođe Suzane Šešo. Gospođa je radila u zadarskom Intersparu. Nakon tko zna koliko sati neprekidnog robovskog rada osjetila je glad pa uzela dvije “fete” nečega mesnatoga. To su snimile kamere, gospođa je ostala bez posla jer je, kako je presudio sud u Zadru, “konzumirala hranu bez odobrenja.”
Gledam Rumunje na cesti, jedino su oni u Evropi siromašniji od nas, i pitam se zašto ja živim u ovom sranju od zemlje. Već dvadeset i pet godina ista ekipa, jebeš predznak, gura nekoliko milijuna ljudi prema provaliji, a baš nikome ne pada na pamet da tu ekipu spali.
Premijer i potpredsjednik Sabora, jedan anemičan, drugi poluslijep, zato nisu bili u vojsci što ne znači da ne vole rat, svakoga nam dana nameću druge teme koje život znače. Ovih dana će “otvoriti arhive” i svatko od nas će smjeti i moći saznati što je Dolanc govorio sedamdeset i pete. I ostali dolanci. Jebote! Koji će to biti orgazam kad milijun radoznalih Hrvata krene prema “Arhivu” da bi čim prije nešto doznali o mračnoj prošlosti sjajne zemlje.
Jedina sam u Hrvatskoj koju frka oko uvođenja obaveznog vojnog roka, ili kako se to već zove, uopće ne uznemiruje. Ne volim ljude koji osuđuju majku našeg premijera, gospođu Plenković. Ona je svoga sina oslobodila vojske jer je bio, danas očito nije, “anemičan.”
Dogodila se revolucija u stoljetnoj povijesti zlostavljanja hrvatskih žena. Svaka od nas na ekranu može čuti što zvijer radi i govori svojoj kućnoj krpi koja mu služi za liječenje mužjačkih frustracija. Svi znate, pišem o bivšem ministru Lalovcu, trenutno “uvaženom” saborniku i visokopozicioniranom gospodinu u SDP-u, Stranki demokratskih pizdeka. Neka mi ženski spolni organ oprosti što sam ga uvalila u tako prostački kontekst.
Kolinda je ošla u Ameriku a da hvatskim kolumnistima to nije najavila. Popizdili su. Nema tog hrvatskog pera koje drži do sebe a da se nije obrušilo na sirotu Kolindu. Hajka ide tako daleko da smo jučer u Nedjeljom u dva, najsramotnija emisija u povijesti Hrvatske teve ikad, gledali vlasnika neke bosanske televizije koji je također zajahao Kolindu. Nešto je rekla o BiH što se njemu nije svidjelo. Gospodin joj je posvetio nesuvislu pjesmicu i uvijeno, kako to samo znaju mužjaci u šezdesetoj, poručio što bi joj radio zato jer je plavuša.
Pišem ovo jer me zapanjio odjek mog prethodnog teksta. Ne vidim ni jedan razlog zašto je pročitan 60.000 puta. Nisam rekla ništa novo, mladi u Hrvatskoj zaista kurcem ne mrdaju da bi promijenili svoj život, a onda kad napišeš nekoliko rečenica o onome što svi znaju i svi vide to se čita kao da si otkrio zašto je Kolinda otišla u Ameriku. Ne, neću širiti ovu temu. Ako je gospođa provela Božić onako kako ja mislim da jest mogu joj samo čestitati i poručiti da bih na njenom mjestu učinila isto i jebalo bi mi se, vjerojatno se i njoj jebe, što o tome pišu piskarala koja ni u ludilu ne bi u nastavcima nagađala kako je Plenković proveo Božić.
Vidjela sam da se potpisuje peticija, studenti traže da im i dalje ostane neoporezivo 50.000 kuna prihoda godišnje, ovi novi su im iznos spustili na 15.000. Potpisala sam. Suosjećam sa klincima, ali… Što znači “peticija”? Kad je u povijesti “peticija” išta promijenila? Nema toga što mi u Hrvatskoj toliko ide nakurac koliko mi idu mladi. Otkako postoji Hrvatska, mislim na ovo sranje što neki nazivaju državom, mlade se zajebava, jebe i siluje.
