Kultura, mediji i svijet

Pročitala sam knjigu “Hirošima” Johna Herseya. Knjiga ima stotinjak stranica, košta 49 kuna. Priča je jednostavna onoliko koliko to može biti samo remek-djelo. Prepisat ću što piše na poleđini knjižice.

Bar jednom godišnje na našim portalima i u tiskanim medijima osvane tekst “uglednog svjetskog analitičara” koji najavljuje rat na Balkanu zato jer smo svi mi ovdje “bure baruta.” Najnoviji, zaista mi se ne da guglati mu ime, je vrlo jasan. Balkanci su divljaci, Američka podjela BiH nije ono pravo, Kosovo samo što se ne zapali, Hrvatska mora zgrabiti Hercegovinu i najzad postati “velika”, Srbiji će netko (tko) priključiti Republiku Srpsku i komad Kosova, Makedonija se mora raskomadati, muslimane nije spominjao.

Kolinda je ošla u Ameriku a da hvatskim kolumnistima to nije najavila. Popizdili su. Nema tog hrvatskog pera koje drži do sebe a da se nije obrušilo na sirotu Kolindu. Hajka ide tako daleko da smo jučer u Nedjeljom u dva, najsramotnija emisija u povijesti Hrvatske teve ikad, gledali vlasnika neke bosanske televizije koji je također zajahao Kolindu. Nešto je rekla o BiH što se njemu nije svidjelo. Gospodin joj je posvetio nesuvislu pjesmicu i uvijeno, kako to samo znaju mužjaci u šezdesetoj, poručio što bi joj radio zato jer je plavuša.

Evropa postaje dosadna. Na ekranima, na portalima, u novinama, stalno iste fotke. Mrtvi leže na cesti, preživjeli histerično urlaju u kameru, vozači kamiona-bombi pogođeni u glavu odnešeni nekamo, vođe evropskih zemalja mole u nekoj crkvi za duše nevinih, uvijek direktan prijenos, hrpe cvijeća na mjestu zločina ili “zločina”, kako tko na sve to gleda.

Zvuči perverzno ali kad naletim na neki tekst o “ustašama”, “četnicima” i “protivljenju Hrvata da Srbi uđu u EU” uhvati me histeričan smijeh. Poželim zapjenušanim dečkima reći, ej, opustite se. Koliko je vrijedno toliko se uzbuđivati dok vam rak grize limfne čvorove? Nikome ništa ne govorim jer sam nitko i ništa.

Kad je nedavno predsjednica Kolinda zabunom ili “zabunom” hrvatskoj dječici uvalila u poklon paketiće srpske čokoladice, pa se zatim ispričala, pa još dodala “kako se to više nikad neće ponoviti”, normalan čovjek je pomislio kako je naša predsjednica glupača. Srpske čokoladice dizati na nivo simbola hrvatsko-srpskog neuništivog neprijateljstva može samo osoba kojoj nisu baš svi na broju.

Gospođu Kolindu Grabar-Kitarović ne držim ni previše pametnom ni glupom. Pretpostavljam da se njezin kvocijent inteligencije ipak drži negdje oko stotke. Gospođa, dakle, nije glupača, gospođa je političarka. Ovo mi je ovog trena palo na pamet, političarka se rimuje sa zvečarka. Želim reći, Kolinda je opaki igrač. Sluša svoje i naše gospodare kojima sukob sa dovijeka nam mrskim Srbima savršeno odgovara da pažnju običnih građana skrene sa daleko gadnijih tema nego što su to subotičke čokoladice.

Naša nas predsjednica Kolinda ne prestaje bacati u orgazam. Pred neki je dan u Kanadi rekla da im dobro ide s obzirom da su siromašni “resursima”, jučer je novom šefu SDP-a čestitala na pobjedi porukom koju bi sigurno pismenije sročilo dijete koje već u osmoj godini mora biti na ti sa pisanjem velikog i malog slova, a jučer je na finalu Davis Cupa-a stavila noge na naslon stolice koja je inače rezervirana za ministra financija Marića. Na nesreću, Marić je nekamo odšetao tako da Predsjednica nije svojim nogama zagrlila njegovu mudru glavu.

Amerikanke su odlučile prosvjedovati protiv Trumpa zbog njegovih seksističkih ispada nakon njegove inauguracije. Zašto ne prije? Zašto ne za vrijeme?

Mnogo sam puta bila u Poljskoj. Volim tu zemlju a posebno su mi drage Poljakinje. Samostalne su, beskrajno vrijedne i prelijepe. Nisu opsjednute modom, furaju se, one koje sam ja upoznala, a mnoge znam, na pamet, obrazovanje i posao. Rade diljem Evrope i vrlo često na svojim leđima same nose svoju porodicu. I hrabre su. Nisu poput Hrvatica.

Alep je grad u Siriji u kome trenutno stoluje tko zna koliko novinara iz “demokratskih zemalja” , čitaj Britanija, Amerika, Njemačka i iz sata u sat nam na našim portalima serviraju fotke ranjenih i mrtvih civila. Novinar BBC-a ide tako daleko da nam poručuje kako neće objaviti sve što je snimio jer je to “prestrašno”. O čem se radi u tom Alepu?