Kultura, mediji i svijet

Sinoć sam na Hrvatskoj teve gledala ona dva lika. S njima je bio i treći koji im je pomagao ispuniti test. O, mila majko? Jednome od njih pravila nisu bila jasna iako ih je treći sirotan uporno ponavljao.

U Americi se opet vodi strašan rat. Tko će pobijediti? Republikanci ili oni drugi? Republikanci su opaki momci kojima je na umu samo profit a na usnama molitve. Demokrate su civilizirani, školovani Ameri, oni streme društvu u kome će se trumpovi povući u pećine iz kojih su se dovukli. Skraćeno, Trump je divljak, gospođa Clinton je fina gospođa. Teška se bitka bije u leglu demokracije. Da li će pobijediti sila zla ili ipak…

Koliko je Nijemaca ovaj vikend odletjelo u zrak za mene nije prijelomna vijest. Meni je jasno zašto lete. Stavimo se  u kožu klinca Sirijca, klinca Iračanina, klinca Libijca, klinca Pakistanca, klinca Afganistanca… Ili klinceze. Mladi ljudi iz zemalja u kojima su nekad živjeli njihovi pradjedovi, djedovi, braća, sestre očevi i majke, susjedi, šira rodbina, danas bauljaju njemačkim ulicama, francuskim ulicama, londonskim ulicama, hodaju u zemljama čije su im vojske zatrle sjeme.

Pisati o svakodnevnim sranjima koja se događaju u ovoj usranoj zemlji mora da je stresno. Srećom o tome najčešće pišu ljudi kojima je rečeno kako da pišu pa su autori tekstova potpuno opušteni, osim kad skuže da im gazda neće platiti. Mi koji s vremena na vrijeme pogledamo novine ili bacimo oko na neki portal, dobro se izrigamo pa brisnemo u neku rupu i tamo tjednima čekamo da nam se želudac umiri.

Možda sam luda, možda sam slijepa, ja baš i ne vidim neki razlog za paniku pred izbore koji nas čekaju. U posljednje vrijeme ugledni novinari dobivaju otkaz. Dežulovića su istjerali iz Slobodne Dalmacije, Pavelića će iz Novog lista… Egzekucija velikih hrvatskih pera najavljuje hadazeovski fašizam.  Hadezeovski fašizam? Ima li fašizam predznak?

Najviše na svijetu volim pametne ljude.

Radman je, za one koji ne znaju, šef Hrvatske državne informativne javne kuće. Anoreksično biće mračna pogleda godinama na Prisavlju pleše kako mu gazde sikću. Doduše, ponekad iskoči iz šeme pa zaposli lika koji mu je bio nešto na vjenčanju. Ili je on njemu bio nešto na vjenčanju? Skraćeno, i jedan i drugi vjenčani su za Hrvatsku javnu kuću.

Gospođo Merkel!

S ogromnim sam zaprepaštenjem pročitala da ste posjetili ostatke Koncentracijskog logora Dachau. Ni jedan kancelar prije Vas to nije učinio. U tom logoru ubijeno je 43.000 zarobljenika. Čudno je kako ste se Vi jedini uputili prema mjestu njemačkog zločina udaljenom od Muenchena samo nekoliko desetaka kilometara. Čudno je stoga što Njemačka svijetu prodaje tezu kako je raščistila sa nacizmom i kako ulaže ogromne napore da kajući se za počinjene zločine olakša patnju preživjelima i potomcima žrtava.

Nas Hrvate moglo bi se usporediti sa kurvetinom koja ne zna reći ne ma kako joj mušterija bila smrdljiva. Ali to nije sve. Mi ne da ćemo svakome tko naleti raširiti hrvatske noge mi ćemo mu našu uslugu još i platiti. Ne treba ići daleko u prošlost. Pušili smo Hitleru, Musoliniju, Titu i Komunističkoj partiji, danas smo labrnju razvalili papi i Katoličkoj partiji. O gutanju američke sperme da se ne govori. Davimo se od užitka.

Za neznalice, ako ih ima. Andrea Zlatar je ministrica kulture, osoba nad čijim se lešom trenutno izdrkavaju prodani hrvatski mediji, portali, tiskovine, Hrvatska televizija posebno je nemirna, ne bi me čudilo da se oglasi i Hrvatsko društvo lovaca na leptire. Što je učinila Zlatar-Violić? Digla je lovu za putne troškove, u kešu, nije išla ni na kakav službeni put a onda je na rate lovu vraćala. Čitamo i kako “voli zaviriti u čašicu.”