Tekstovi

Neki luđaci znaju da su ludi ali nam to ne pomaže. Detektirati što je normalno u današnjem svijetu, mislim na Zapad, sve osim Zapada se ne računa, jako je jednostavno.

Teroristi, džihadisti, razbojnici, ubojice, skraćeno ISIS, na području dijela Sirije i Iraka osnovali su Islamsku Državu. Obama je poludio, to se od dobitnika Nobelove nagrade za mir i očekuje, pa najavio žestoka bombardiranja i klanja. Nobelovac je u obraćanju naciji naglasio da u beskompromisnoj borbi protiv nasilja ni Sirija neće proći lišo.

Zašto rađamo? A tko će nas voditi u bolnicu kad u sedamdesetoj slomimo kuk? Kome ćemo godinama govoriti da je On svinja, kad nas ostavi otac našeg djeteta? Da nismo rodile neke od nas nikad ne bismo upoznale sreću koja te zgrabi kad ti dijete stupi na pozornicu i tamo dvadeset minuta bude gerber u vazi.

Teroristi, zločinci, Zlo, to su ljudi koji nevinima režu glave. Slažem se. Tko su oni koji su spaljivali Vijetnamce, trovali im sve što je raslo, ubijali djecu, silovali žene? Tko su oni koji bespilotnim letjelicama masakriraju petogodišnje “teroriste” u Pakistanu? Tko su oni koji su razorili Irak, Libiju, Tunis, Siriju, Jugoslaviju… Tko su oni kojima nikad nije bio problem ući u bilo koju zemlju i pretvoriti je u pakao a zatim u prah i pepeo? Tko su “zapadnjaci” koji Putina proglašavaju “Hitlerom”?

Da mi je netko osamdeset i neke rekao u kakvoj ću “državi” živjeti upucala bih se. Vlada me sinoć po tko zna koji put tresnula u glavu. Donijeli su zakon po kome, ako dijete napusti tata ili mama, u praksi je to ipak mnogo češće tata, siročetu alimentaciju moraju platiti nonići. Dragi Bože, ako te ima i ako te nema, pomozi nam! Nemoj im oprostiti zato što ne znaju što čine. Sprži ih!

Često me novinarke i novinari pitaju koja je moja najdraža boja, koji je moj tip muškarca, kako se nosite sa godinama, koji je vaš životni moto?

Da mi je to netko rekao ne bih mu vjerovala. Napisala sam tekst “Teta Violeta” ne da bih od gospođe Violete Tomič najzad dobila svoje pare, to nisam ni u snu očekivala, nego da se riješim stresa. Borim se za svoj novac već mjesecima, uzalud.

Gledam oko sebe ljude u tridesetima. Rade od jutra do sutra. Vlasnicima njihovih života ne pada na kraj pameti da im plate prekovremene sate, često ni “vremene”. Šute. Treba “izdržati”. Ako naša djeca budu radila poput robova i šutila njihovi će se gospodari smilovati i najzad im ipak nešto platiti?

Srela sam očajnu susjedu. Ne može useliti u stan iako je majstorima za adaptaciju platila dvadeset i pet tisuća eura. Unaprijed. Nestali su u vidu lastina repa a ona potpuno luda gleda u ruševine. Prije nego su naplatili ipak su stigli razvaliti sve što se moglo. Zašto su ljudi glupi? Kako je moguće da danas u svima s kojima imaju posla ne vide lopova? Za razliku od njih, ja…

Ja? Ja sam svemirska glupača. Evo crtice iz mog života. Slovenska glumica Violeta Tomič igrala je u Sloveniji moju mondramu “Kurba”. Javila mi je da mi duguje preko tisuću eura ali ja bih morala… Izvući neki broj, pa se javiti njenoj agenciji, pa će onda njena agencija za određeni postotak meni…Zanimljivo je kako su se ulaznice naplaćivale bez ikakvih formalnosti a kad autoru treba dati njegov dio onda se od NATO-a očekuje da riješi problem.

Prema Dalmaciji krenuli smo sa tri frižidera, dva kišobrana, dvije debele jakne, nekoliko pari traperica, četiri para tenisica, kad pjusne da nas ne iznenadi. Šest pidžama trebalo nas je zaštiti od ugriza polarnih noći.

Za one koji ne znaju, živimo u Rijeci, gradu leda i vječnih kiša. Sve smo čuli o cijenama ića i pića u Dalmaciji pa smo sva ića i pića utrpali u auto. I nekoliko kolutova toalet papira. Put od Rijeke do Orebića nije kratak. Jedno šest sati.