Tekstovi

Hrvatski kolumnisti i kolumnistice, drkadžije i drkarice svih profila, ovih dana opsjednuto lupaju po tipkovnici i  analiziraju “mentalitet” Grka  kao da im o tome život ovisi. Jedan od njih, potpuno je nebitno kako se drkadžija  zove, grčkog premijera naziva “klaunom i balkanskim muljatorom”. Hrvatska teve stalno u studio  poziva mrke “analitičare” koji znaju da su Grci i Grkinje sami krivi za užas u kome su se našli jer su “bahati”, “lijeni”, “imaju penzije veće nego mi i Litvanci”. Smrt Grcima! Živjela Njemačka i MMF!

Svakoga dana na našim ekranima vidimo očajne mlade ljude kako odlaze iz svoje opljačkane zemlje da se više u nju nikad ne vrate. Deseci kriminalaca koji su Hrvatsku oglodali do kosti danas su ugledni ljudi koji su jučer kod predsjednice slavili Dan državnosti. Ratni zločinac, mafijaši, propala pjevačica, “general” maskiran u južnoafričkog diktatora i KGK odjevena u jezivo skrojenu opravu. U svakoj boljoj ludnici luđaci na svečanom ručku djeluju normalnije.

Možda sam luda, možda sam slijepa, ja baš i ne vidim neki razlog za paniku pred izbore koji nas čekaju. U posljednje vrijeme ugledni novinari dobivaju otkaz. Dežulovića su istjerali iz Slobodne Dalmacije, Pavelića će iz Novog lista… Egzekucija velikih hrvatskih pera najavljuje hadazeovski fašizam.  Hadezeovski fašizam? Ima li fašizam predznak?

Imam mlade prijatelje. Posljednjih mjesec dana živjeli su u paklu. Žive oni u paklu već godinama ali neću o tome. Da li će se izvući? Prošli je tjedan imao osam jedinica a na kraju školske godine morao bi imati dvije. Ako ispravi onih šest roditelji će otvoriti šampanjac i kupiti dečkiću ajfon deset. Auto neće jer još nema petnaest.

Mi Hrvati smo od onoga stoljeća, ja mislim šestoga, željeli biti svoji na svome ali nikako i nikako. Tko bi nabrojio sve one koji nam nisu dali da budemo svoji. Od Turaka pa do UEFA-e. U posljednje vrijeme pravda je na našoj strani više nego ikad iako broj neprijatelja raste. Komunisti i komunistice se množe poput zečeva, jebo im pas Tita. Tito, najveći zločinac u povijesti hrvatskoga naroda koji je zagovarao bratstvo i jedinstvo i govorio kako su nam Srbi braća, gori u paklu pa ga ne možemo nabiti na kolac na Trgu svetoga Marka.

Poglavnik Ante Pavelić bio je šef NDH i hrvatski Hitler. Njegovi dečki znali su biti tako surovi da se nad njihovim zločinima znao zgroziti i sam nositelj slavnih brčića. Ustaški koljači, o tome sam već pisala, imali su posebno kreirane noževe za rezanje židovskih, srpskih, hrvatskih i ciganskih vratova.

Žena je žena čim se rodi. I tata i mama, kad dobiju curicu, pokazuju nadnaravno oduševljenje. Baš smo željeli curicu, baš smo željeli curicu, ma baš smo željeli curicu. Kad je prvo sin oduševljenje je toliko da se to skriva i još se govori kako se željelo curicu. Roditeljima ne treba zamjeriti. Svijet u kome živimo svijet je muškaraca. Za njih je žena mesnata lutka za napuhavanje, kruška za treniranje udaraca rukom i nogom, sluškinja, tješiteljica kad im je teško, odbačena krpa kad im dobro krene.

Moj brat je bio dragovoljac. Mi smo Hrvati, mislim moj brat i ja. Tata i mama su nam bili ustaše ali su nažalost umrli. Da nisu sad bi imali ustašku penziju koje u Hrvatskoj nema ali se ipak dijeli. Moj brat dragovoljac bio je na svim prvim crtama bojišnice. Nikad nikome nije rekao koliko je četnika pobio jer heroji o tome ne govore. Kad braniš rodnu grudu ko ti brani da ubijaš? Ubijanje u ratu je borba za demokraciju.

Svi oko mene žele pobjeći. Službeno se u Hrvatskoj samoubije 800 ljudi, broj pada iz godine u godinu, ako je vjerovati hrvatskim statističarima. Koliko ljudi bježi iz Hrvatske glavom bez obzira ne znaju ni oni. Da sam deset godina mlađi, da sam deset godina mlađa…Mrmljaju moji prijatelji. Da sam ja trideset godina mlađa ostala bih ovdje jer sam sigurna da je svagdje na svijetu ovako kako je kod nas. Živimo u vremenu kad su sve maske pale. Naši nam se gospodari, ma gdje mi živjeli, podrugljivo kese jer znaju da su njihovi robovi opsjednuti borbom za goli opstanak.

Najviše na svijetu volim pametne ljude.