Tekstovi

Kad je nedavno predsjednica Kolinda zabunom ili “zabunom” hrvatskoj dječici uvalila u poklon paketiće srpske čokoladice, pa se zatim ispričala, pa još dodala “kako se to više nikad neće ponoviti”, normalan čovjek je pomislio kako je naša predsjednica glupača. Srpske čokoladice dizati na nivo simbola hrvatsko-srpskog neuništivog neprijateljstva može samo osoba kojoj nisu baš svi na broju.

Gospođu Kolindu Grabar-Kitarović ne držim ni previše pametnom ni glupom. Pretpostavljam da se njezin kvocijent inteligencije ipak drži negdje oko stotke. Gospođa, dakle, nije glupača, gospođa je političarka. Ovo mi je ovog trena palo na pamet, političarka se rimuje sa zvečarka. Želim reći, Kolinda je opaki igrač. Sluša svoje i naše gospodare kojima sukob sa dovijeka nam mrskim Srbima savršeno odgovara da pažnju običnih građana skrene sa daleko gadnijih tema nego što su to subotičke čokoladice.

Nema dana a da netko od naših zadriglih političkih analitičara ne spomene “zločinca Tita”, “Titovu diktaturu”, Jugoslaviju, “mrak”. O “svjetlu” piše niži ešalon. Siročići imaju ugovor na tri mjeseca što nikako ne znači i da dobivaju honorar. Zaduženi su za pisanje hvalospjeva nemuštom seoskom popu koji je zahvaljujući crkvenoj lovi danas u Hrvatskoj postao Poštenjak Nacionalni Prvi.

Naša nas predsjednica Kolinda ne prestaje bacati u orgazam. Pred neki je dan u Kanadi rekla da im dobro ide s obzirom da su siromašni “resursima”, jučer je novom šefu SDP-a čestitala na pobjedi porukom koju bi sigurno pismenije sročilo dijete koje već u osmoj godini mora biti na ti sa pisanjem velikog i malog slova, a jučer je na finalu Davis Cupa-a stavila noge na naslon stolice koja je inače rezervirana za ministra financija Marića. Na nesreću, Marić je nekamo odšetao tako da Predsjednica nije svojim nogama zagrlila njegovu mudru glavu.

U Srbiji živi fenomenalna pjevačica svjetski poznata Marija Šerifović. Cura je lezbijka i to nikad nije skrivala. I još nešto nikad nije činila, pričala o svom privatnom životu. Medijima koji danas žive isključivo od teme tko koga kreše njezin je stav bio nepodnošljiv. Srećom, ovih dana je otkriveno kako Marija “ljubi” gospođu iz srpskog visokog društva, udanu, majku…Zatresla se cela Srbija. Nema osobe, osim Marije i one druge gospođe, koja nije imala što reći na tu temu.

Danas ćete po portalima vidjeti manekenke kojima je netko talentiran na licu naslikao masnice. Tamnoljubičaste, žutozelene, gotovo crne. Sve će one u vas gledati pogledom krave koja kuži da će za koji tren biti ubijena, smrznuta, pa po našim marketima u komadima prekrivena folijom prodavana idućih deset godina.

Dragi Siniša,

možda se otvorena pisma ne pišu mrtvim ljudima ali ti za mene nisi mrtav. U ovom sranju od države u kome ti, na tvoju ogromnu sreću, ne živiš čovjek ne može naći časmo ljudsko biće kome bi pisao. Ponekad svi mi ipak osjetimo neodoljivu potrebu da kažemo nešto Čovjeku koga poštujemo ma koliko on mrtav bio. Siniša, postoji li smrt? Što je smrt? Da li je smrt kad dobiješ četnički metak u glavu ili je ipak najstrašnija smrt živjeti danas u Hrvatskoj? Smrt na rate, umiranje zbog ponižavanja, umiranje od straha, umiranje od srama.

Amerikanke su odlučile prosvjedovati protiv Trumpa zbog njegovih seksističkih ispada nakon njegove inauguracije. Zašto ne prije? Zašto ne za vrijeme?

U Zagrebu imam prijateljicu. Jako je volim, zove se Cica Mršavica. Ženska je perverzna, gleda televiziju pa mi onda pepričava pizdarije.Jučer me nazvala, neka ja, “na zahtjev”, bacim oko na emisiju Hrvatske teve “Otvoreno”. Nekoliko sam je puta gledala. Koncept je vrlo jednostavan. Trideset gostiju u dvadeset minuta mora reći što misli o šesnaest tema. Vode je dva voditelja od kojih je jedan čovjek sa posebno posebnim potrebama.

Od starta sam priželjkivala da Trump pobijedi i danas je za mene svanuo VELIKI DAN. Svi moji prijatelji znaju da sam govorila da će Trump pobijediti, željela sam to, ostvarilo mi se. Izašla sam iz kuće i šetala, šetala, šetala. Svijet u kome živim više neće biti isti. NEĆE BITI ISTI a meni je to bitno jer sam bila sigurna da promjenu doživjeti neću.

Naši politički analitičari koji mjesecima na ekranima “naših” televizija klepeću pizdarije danas su posebno aktivni. Umjesto da začepe labrnje, svi su govorili kako Trump nema šanse, i dalje otvaraju rupe posred svojih lica. Reporteri čiji šefovi ne vjeruju da je Clinton otišla u povijest uporno pod njušku glupana širokoga spektra turaju krušku pa slušamo kako se, “u Americi s vremena na vrijeme političko klatno s ljevice ljulja prema desnici.” Jebote! Tvrditi za Clintonove da su “ljevica”… Za tako nešto stvarno moraš imati kvocijent inteligencije blizu pedeset. Kad si u punoj formi.

Čudna sam osoba. Izbjegavam portale, novine odavno ne čitam, oko moga televizora mrtvo bulji iako plaćam pretplatu. Ipak… Ne možeš pobjeći od ljudi. Ljudi koji čitaju novine, prate portale, bulje u sjednice Sabora… Zato znam gdje živim. Trenutno će se mnogo toga promijeniti u ovoj američkoj bazi. Za početak, Trg maršala Tita u Zagrebu zvat će se Kazališni trg. To predlažu oni koji znaju da je Tito bio zločinac, istovremeno pojma nemaju što je kazalište.