Na jednoj od naših televizija prikazuje se ludo gledani šou. U njemu ljudi talentirani i “talentirani” pokazuju što znaju nadajući se da će u finalu zgrabiti veliku lovu. Osim takmičara postoji i žiri u kome sjede “poznate” osobe.
Godinama bolujem od fibrilacije atrija. Ležiš u krevetu, potpuno opuštena, a onda ti srce krene u grlo, loviš dah, uzalud, jasno ti je da umireš, znaš da ne umireš, a više od svega želiš umrijeti. U tri ujutro u usta ubaciš šaku tableta i moliš boga da prođe.
Gledam ga. Leži na kauču i spava. Pet popodne. U nekom od naših života voljela sam velike, kisele, crvene jabuke. Evo je na kuhinjskom stolu. Kad je ušao u kuću uručio mi je jabuku zato jer me voli. Ne zna? Zaboravio je? Jabuka je iz drugog filma. Danas ja ne jedem kisele jabuke, danas ja imam gastritis. Zna on da ja imam gastritis kao što i ja znam da on ima vodu u koljenu. Ne palim se zbog toga dok gledam jabuku.
Upravo sam pročitala kako neki “naš” iz Belgije prijeti novinarki Maji Sever smrću jer se na televiziji usudila objaviti prilog o Nigerijcu Princeu Walleu koji ne samo što je u Hrvatskoj dobio azil nego je još u Zagrebu i restoran otvorio.
Moja sugrađanka, jedna od najuglednijih evropskih spisateljica, knjige su joj objavljene i u Americi, prolazi kroz najjezivije trenutke u životu.
Pojma nisam imala da u Hrvatskoj postoji Udruga “Lavice”, a tekst koji sam danas pročitala na stranici 100% zaista me zaprepastio. Predsjednica Udruge Anita Papa, “nakon što su skandalozni slučajevi pedofilije iz crkvenih odaja izašli u javnost” moli vodstvo Zagrebačke nadbiskupije da oštro reagira na prijave spolnog zlostavljanje djece od strane članova crkve.
Ljudi me zovu i žale se. Ne pratim baš pažljivo šte su u ovoj Dolini Očaja dešava pa nisam znala da su Vigilare eskadroni opet krenuli na Hrvatsku. Tko su ti Vigilare? Oni za sebe tvrde da su skupina koja je “budna”, koja “bdije”, “budno prati što se događa”. Oni su “most preko kojega ljudi mogu izraziti svoje mišljenje o onima koji ispunjavaju javni prostor”. Predsjednik Udruge je Vice J. Batarelo.
Povremeno ispod nekog od mojih tekstova osvane komentar kako pišem ovako kako pišem jer sam “stara frustrirana krava.”
Sve više građana ove “države” diže ruku na sebe. Zašto bespomoćno biće lakše juriša na sebe nego na svog zlotvora?
Iz dubine duše svoje žalim ljude koji rade na portalima. Svakih deset minuta moraju objaviti bar jednu brejkingnjuz. Bez obzira što se u svijetu dešava najviše se klikaju, pretpostavljam, inače ih ne bi bilo, njuzovi o ženskom orgazmu i perverzijama kojima su žene bile sklone nekad. Danas smo ukroćene goropadnice.
