Vijest da je Tedeschi kupio slovensku firmu Droga Kolinska razgalila je mnoga hrvatska pera. Yes! Stavili smo ga Slovencima! Kriza, jad, bijeda, građani sa hrvatskim glavama u hrvatskim kontejnerima, ali… Vidi ti našeg Tedeschija! Lijep k’o slika, Slovenke su lude za njim, i Slovenci su napeti, lukav poput lisice, jaše li jaše.
Srbija i Hrvatska postale su civilizirane zemlje. Tadić, psiholog i bivši košarkaš i Josipović, pravnik i muzičar, ni malo ne liče na svoje krvoločne prethodnike, luđaka, zločinca i lopova Miloševića i frustriranog Titovog generala Tuđmana. Njega se, iz današnje perspektive, teško može nazvati lopovom.
U Varšavskoj je velika frka. Meni koja nisam iz Zagreba, u Rijeci nemamo Varšavsku, nije bilo jasno o čem se tu radi. Nazvala sam neke prave Zagrepčane, oni veliju da je Varšavska i ulica i javno dobro. Grad ju je oteo i poklonio tajkunu Horvatinčiću.
Ante Tomić, prvo pero Jutarnjeg lista, uznemirio je Torcidaše jer ih je nazvao “ološem” i “stokom”. Doduše Tomić se nije obrušio samo na splitsku “stoku”, “stoka” su svi navijači koji pale tramvaje, razbijaju stolice, bacaju baklje na teren…
Zašto je Hrvatska stara? U Hrvatskoj nema mjesta za bebe. Mladi muškarac, prije nego sa komadom krene u roditeljski krevet ili na livadu, umota ga u tri prezervativa. Mlada žena ždere pilule. Boje se beba. Da ponekad bace oko na teve znali bi da u Hrvatskoj ima i voljene dječice. Naša Majka Kosor dva puta godišnje, na Štepanje i Uskršnji ponedeljak, posjećuje “Specijalnu bolnicu za kronične bolesti dječje dobi Gornja Bistra.”
Pred mjesec dana gospođa Hloverka Novak Srzić pokušala je, da bi popravila položaj svoje kuće, sjesti u krilo gospodinu ministru financija Šukeru. Trenutak ili dva prije nego ga je zagrlila oko bikovskoga vrata krhka gospođa je izgovorila:“Komercijalno? Želite da ja sad počnem raditi komercijalno?”
Nazvala me histerična Ana: “Flaubert, Flaubert, Flaubert…” “Smiri se”, rekla sam. “Ne mogu, najveći hrvatski književni kritičar u onom listu koji izlazi svakoga jutra Vlatku Pokos proglasio je Flaubertom a njena knjiga “Život u raju” naša je Madame Bovary. Odjuri do kioska dok Flauberta još ima.”
Ana je škrta žena. “Flauberta molim.” Prodavačica me tupo gledala.“Ne držimo, sve ostale držimo, sad vam se jako puše ove dugačke, tanke…” A kroz staklo sam vidjela kako Autorica drži ruke na sisama, potpuno gola i gleda me onako baš flaubertovski. “Jednu Vlatku Pokos, molim vas.”
Efekt promatrača je fenomen u socijalnoj psihologiji koji govori, što je više promatrača koji gledaju zločin to su šanse da ga pokušaju spriječiti manje. Postoji nekoliko objašnjenja. Mi smo društvena bića i činimo ono što i oni oko nas. U većoj grupi dolazi do raspršenosti odgovornosti. Ljudi se uvijek nadaju da će frku savladati Država, policija, predsjednik vlade, netko moćan ili netko stručan koji stoji u grupi, gleda i čeka da riješi problem.
Hrvatska je uznemirena. Toliko se toga dešava. U tijeku je masovno potpisivanje. Trebamo skupiti stotine tisuća potpisa i natjerati Vladu da raspiše referendum o prijedlogu izmjena Zakona o radu. Ovih je dana Vlada, baš ničim izazvana, odlučila uništiti Hrvatsku televiziju smanjenjem, kako reče ministar Šuker, “nameta”, za dvadeset i pet posto. Nesreća nikad ne dolazi sama. Srpski kriminalci, “zemunci”, ubojice srpskog predsjednika Đinđića, odlučili su se, nakon tko zna koliko godina života u centru Zagreba u miru i dobru, međusobno pobiti. E kad bi tu naš Križni put završio. U nedjelju kreće Parada ponosa, homoseksualci svih boja marširat će centrom Zagreba i mahati zgroženim Hrvatima…
Mediji nikako da se skinu sa Sanadera. Svi koji su mu se uvlačili dok je bio na vrhu sada ga žestoko rastežu puni pravedničkoga gnjeva. Dečki koji o Sanaderu uporno pišu iz mračine su izvukli rečenicu koju je izrekao Dragutin Lesar prvog srpnja 2009. :“Otišao je kao pizda.”
