U Vukovaru su građani održali prosvjed da bi skrenuli pažnju hrvatske javnosti na zločin koji se dogodio u njihovom gradu. Grupa huligana među kojima su bili i Zločesti Plavi Dečki poznatiji kao skupina BBB napala je grupu srednjoškolaca, neke gotovo na smrt prebila, druge izubijala.
Kolona koja će slaviti zločin
U srijedu će kroz Vukovar proći kolona koja će obilježiti najveću veleizdaju u povijesti Hrvatske. Gospodo! Čujte kako je govorio Siniša Glavašević! Još uvijek imate vremena odustati. Prljavi čin koji se iz godine u godinu ponavlja bahati je izraz prezira prema Siniši Glavaševiću, njegovim suborcima, civilnim žrtvama, gradu Vukovaru i građanima Hrvatske koji vole istinu i svoju zemlju.
Fotografija: https://commons.wikimedia.org/wiki/User:Pudelekhttps://www.youtube.com/watch?v=3e9zHmuUJ8I&feature=youtu.be
Dragi Siniša,
možda se otvorena pisma ne pišu mrtvim ljudima ali ti za mene nisi mrtav. U ovom sranju od države u kome ti, na tvoju ogromnu sreću, ne živiš čovjek ne može naći časmo ljudsko biće kome bi pisao. Ponekad svi mi ipak osjetimo neodoljivu potrebu da kažemo nešto Čovjeku koga poštujemo ma koliko on mrtav bio. Siniša, postoji li smrt? Što je smrt? Da li je smrt kad dobiješ četnički metak u glavu ili je ipak najstrašnija smrt živjeti danas u Hrvatskoj? Smrt na rate, umiranje zbog ponižavanja, umiranje od straha, umiranje od srama.
Pamtim kako su mirisala moja djeca na dan rođenja. Njihova bronhitična davljenja, dok su bila bebe, zvone mi u ušima. Najsretniji trenuci u životu bili su mi kad bi temperatura sa trideset i devet pala na trideset i osam sa tri. To je bi znak da polako, nas troje, plutamo na mirnijem moru.
Tko zna koliko je Vukovaraca dalo život, ruke, noge, oči, tko znako koliko je Vukovaraca izgubilo razum, tko zna koliko je Vukovaraca danas plakalo dok su u svom gradu očajni gledali ples vampira. Dvije grupe ratnih i mirnodopskih profitera utrkivalo se tko će prije stići na cilj. O ljudskoj gluposti Dave Allen davno je sve rekao. Podsjetimo se.
Mislite da je ovo uvredljivo? Više od onoga što se danas u Vukovaru dogodilo? Više od života u Hrvatskoj?
Sjećate se prošlog rata? Kao da je jučer bilo? Gorio je Vukovar. Gorio je Dubrovnik. Sarajevo je godinama crkavalo u najstrašnijim mukama. “Krajinu” smo tako očistili da je u njoj prestala rasti srpska trava. Naravno, naravno da znam tko je prvi počeo. Dok smo se mi, nekad braća i sestre po Ćaći, klali na nevjerojatno maštovite načine, zaista je u našoj krvi cvjetalo tisuću cvjetova, u pohode su nam dolazili civilizirani ljudi.
Konačno je naša vlada povukla mudar potez. Noći o ponoći, dok cestom bauljaju samo kurve i pijanci, spodobe kojima čitanje nije jača strana, po vukovarskim je zidovima povješala table ispisane ćirilicom. Dogodilo se ono što je vlada i očekivala. Vukovar se digao na noge. Tamo još ima ljudi koji se sjećaju da im je netko uništio grad do temelja.
Prepisujem iz Novog lista.
Vlada je osnovala Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar, javnu ustanovu koja će s početkom školske godine u rujnu 2014. godine sve učenike osmih razreda u dva dana posjeta Vukovaru upoznavati s vrijednostima Domovinskog rata i bitke za Vukovar. Učenici će u Vukovaru boraviti i do Vukovara putovati na trošak države. Tamo će ih voziti autobusi koji će nositi imena devet brigada i devet gradova stradalnika iz Domovinskog rata, a spavat će u obnovljenoj vojarni. Posjet Vukovaru za đake će biti obavezan, a cilj je, kako je objasnio ministar branitelja Predrag Matić, razviti kulturu sjećanja, osigurati suvremeno učenje o Domovinskom ratu, ali i pokrenuti turizam u Slavoniji. U Vukovaru će djeca učiti o najvažnijim bitkama i operacijama Domovinskog rata, a svaki posjet završit će "školom mira", u kojoj će najznačajniji mirotvorci iz Hrvatske i svijeta djeci govoriti o miru, toleranciji i zajedništvu. Dnevno će u Vukovar dolaziti oko tristo školaraca. Uz Vukovar, djeca će morati posjetiti i najbližu značajnu ratnu lokaciju u vlastitom zavičaju....
Mene ovo oko ćirilice vraća u stara vremena kad smo mi Hrvati urlali, ovo je Hrvatska, kad nam je Tuđman bio heroj a ne zločinac, kad smo Srbe vješali na vrbe, kad smo bili opsjednuti stvaranjem “Mojeeeee Domovineeeeee.” Što nam se pred dvadesetak godina dogodilo?
Petnaest mi je godina trebalo da u ruku uzmem knjigu Alenke Mirković “Glasom protiv topova”, Mala ratna kronika. Upoznala sam mnoge Vukovarce, ovog sam ljeta bila u Vukovaru, čula sam desetine vukovarskih priča ali pročitati knjigu Alenke Mirković jednostavno nisam mogla.
