Ovih dana se Hrvatska “trese”, kad bismo se zajebavali, zbog najnovije katolikpedofilske afere. Jedan, naravno pokojni, djecojebac je silovao dijete, biskup ga je, naravno, štitio jer bi mu podizanje optužnice moglo biti stresno.
Pročitala sam knjigu Vanesse Springora „Pristanak“. Autorica je rođena 1972. godine, urednica je, spisateljica, redateljica, studirala je književnost na Sorboni. Direktorica je izdavačke kuće Julliard. „Pristanak“ je njezina prva knjiga, izdavač Oceanmore.
Ukratko: četrnaestogodišnja Vanessa postaje ljubavnica poznatog francuskog pisca Gabriela Matzneffa. On je francuska književna zvijezda, dobitnik mnogih nagrada. U svakoj knjizi opisuje svoja silovanja maloljetnica. Uvijek su prikazana kao ljubavne priče.
Čitava francuska „intelektualna elita“ slavila je njegov „talent“. Manifestom koji je potpisala i Simone de Beauvoir poručili su javnosti da je ono što se dešavalo između perverznog starca i djevojčica „ljubav“.
Meni je mama jučer rekla, da Krešo ti si nepismen i da moram pisati dnevnik svaki dan. Ne ide ti ije je, ne ideti č i č i još ti ne ide veliko i malo slovo, kad napišeš ja ću onda pokazati tati neka malo vidi, nešto se mora napraviti. To je bilo jučer, a što je bilo večeras ću napisati večeras.
Unuk Krešo dolazi k meni samo kad njegovi roditelji nemaju drugu opciju. Šteta, muž i ja jako volimo Krešu.
Franjo je zauvijek napustio Hrvatsku. Više nismo jedini roditelji čije dijete živi ovdje. Naši prijatelji davno su se rastali od svoje djece. Redovito ih viđaju preko skajpa ili lete u Finsku, Švedsku, Norvešku, Njemačku. Kad se vrate mi na njihovim mobitelima vidimo sretna lica odraslih ljudi koji već imaju svoju djecu i koje znamo dok su bili u majčinom trbuhu. I tako, ode naš Franjo.
Pojma nisam imala da u Hrvatskoj postoji Udruga “Lavice”, a tekst koji sam danas pročitala na stranici 100% zaista me zaprepastio. Predsjednica Udruge Anita Papa, “nakon što su skandalozni slučajevi pedofilije iz crkvenih odaja izašli u javnost” moli vodstvo Zagrebačke nadbiskupije da oštro reagira na prijave spolnog zlostavljanje djece od strane članova crkve.
Sve više građana ove “države” diže ruku na sebe. Zašto bespomoćno biće lakše juriša na sebe nego na svog zlotvora?
Živimo u neviđenom sranju od zemlje. U Saboru sjede retardi koji jedva sriču hrvatski. Stalno nam prijete četnicima. Nalaze Srbe i u hrvatskim Srpkinjama bez maternice. Premijer nam je visokokvalificirana neznalica širokoga spektra. Predsjednica je nešto čime upravljaju Ameri puni poštovanja prema njenoj praznoj glavi obloženoj umjetnim dlakama.
Portali su diskretno vrisnuli. Jedan je hrvatski pop, ne znamo mu ime, gle čuda, silovao petnaestogodišnjeg dječaka. Kažnjen je radom za opće dobro. Što osuđeni kriminalci čija kazna nije duža od godinu dana rade “za opće dobro”?
Dobih Otvoreno pismo od studenata Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Poslali su ga na sve strane. Prosvjeduju jer će njihov dekan, akademik Davor Miličić, u njihovoj zgradi ugostiti Judith Reisman. Tko je Džudit?
