U, jebote! Kadgod pomislim da me u ovom sranju od zemlje ništa ne može iznenaditi pročitam kako je gradonačelnik Zagreba Tomašević u sklopu akcije “Milijarda ustaje protiv nasilja nad ženama” posadio četiri stabla u parku Bundek, gdje je već posađeno 400 stabala koja simboliziraju jednako toliko ubijenih žena u Hrvatskoj u posljednjih 20 godina.
Umro Milan Bandić. Očekivano, lešinar(i), „novinari“ koji su od njega dobivali tisuće kuna, krenuli su čerečiti mrtvo tijelo. Gadljivo, odvratno, gnjusno, očekivano.
Tko je bio Milan Bandić? Bandić je bio političar, dakle, član mafije. Bit ću precizna. Član esdepeovske, hadezeovske i crkvene mafije. Kako je čovjeku koji je došao iz sela bogu iza nogu uspjelo postati gradonačelnikom Zagreba, glavnog grada jedne zemlje? Cinici će reći, kakav grad takav gradonačelnik, kakva zemlja, takav političar. I bit će u pravu.
Hrvatska je jedna od najodvratnijih malih zemalja. Korumpirani gadovi vladaju našim životima trideset godina. Ne znaš tko je gori od koga. HDZ, SDP, IDS, HSS, HNS… Pitaj boga koliko ih ima?
Znamo tko je Milan Bandić, ipak, za neupućene, gospodin je gradonačelnik Zagreba, a Zagreb je glavni grad male i civilizirane i demokratske i europske zemlje.
Kampanja traje već neko vrijeme. Ni jedna stranka osim moje Sasvim male stranke, skraćeno SMS, nije potegnula pitanje gladi u zagrebačkim dječjim vrtićima. To esdepeovcima, mostovcima, hadezeovcima i ostalim lovcima na lovu nije bilo zanimljivo. Baš ih briga za zagrebačku djecu prepuštenu na milost i nemilost graditelju fontana. Njihova djeca ne idu u obične vrtiće, njihova djeca ne gladuju.
Nikad mi neće biti jasno zašto su Hrvatice i Hrvati bolesno pristojni. Nema govna što ga oni neće progutati bez riječi prosvjeda. Dapače, cijela nacija svršava dok joj ga gadovi bez gela turaju u guzicu.
Čitam što sve u programu imaju esdepeovci, hadezeovci, mostovci i nigdje ne vidim da ti dečki do idućih izbora namjeravaju krasti, trošiti stotine tisuća naših kuna na putne troškove, državnim helikopterom, većina ga zove helihopter, letjeti dragoj u zagrljaj, glađu moriti dječicu, lizati oltare sa kojih povampireni biskupi proklinju Jugoslaviju…
Živim poput ostalih. Od danas do sutra. Svim se silama borim da zaboravim kako m dijete koje se bliži četrdesetoj nikad neće doći do posla jer nismo članovi mafije. Pišem knjige koje se prodaju ali mom izdavaču nije padalo na pamet da poštuje ugovor ili mi, ne daj bože, plati. Sve članove moje šire i bliže porodice od propasti dijeli jedna plaća.
Naravno da znate da sam se kandidirala za Sabor na listi SMS-a. Bajthevej neki su nam ponudili da s njima idemo u koaliciju! Da ne povjeruješ. Nemamo tri kune u džepu, nemamo ni šugavog psa kome bismo mogli o rep okačiti naš slogan, Glasaj za SMS, izbaci svoj bijes, ali oni su nas ipak nanjušili. Osjećaju opasnost. Znaju da ih je ljudima pun kurac pa se žele domoći korita preko jedine stranke koja nema leševa u ormaru.
A zašto bih ja sjedila doma i s vremena na vrijeme gledala ove idiote koji vladaju Hrvatskom bez da prstom mrdnem? Nisam jedina. Svi mislimo isto. Naši političari su kriminalci, lopine bez stila, brbljavi zločinci, jebu nas godinama, a mi…, a ja… Gotovo je! Ja sam ušla u SMS, Sasvim malu stranku, bit ću na listi u prvoj jedinici ako se to gdje će biti Bandić i ona druga dva bandića zove prva jedinica.
