Bila sam u Zrenjaninu. Fenomenalna večer. Smijali smo se do suza. Nakon “promocije” koja nije baš ništa promovirala osim dobrih vibracija razgovarala sam sa ljudima. Očajni su. Nema posla, nema love, nema sreće. Depra i staro i mlado drži za vrat. Tjedno Suboticu napušta dvadeset ljudi, naslovna strana “Politike”, u Mađarskoj dobivaju državljanstvo, a onda kao građani EU kreću trbuhom za hlebom. Svi pričaju samo o bijedi, gladi, beznađu.
Teroristi, zločinci, Zlo, to su ljudi koji nevinima režu glave. Slažem se. Tko su oni koji su spaljivali Vijetnamce, trovali im sve što je raslo, ubijali djecu, silovali žene? Tko su oni koji bespilotnim letjelicama masakriraju petogodišnje “teroriste” u Pakistanu? Tko su oni koji su razorili Irak, Libiju, Tunis, Siriju, Jugoslaviju… Tko su oni kojima nikad nije bio problem ući u bilo koju zemlju i pretvoriti je u pakao a zatim u prah i pepeo? Tko su “zapadnjaci” koji Putina proglašavaju “Hitlerom”?
Nisam bila u kontaktu sa “izlučevinama bolesnika od ebole” pa ipak mi se riga. Dokle će nas strašiti muslimanskim terorizmom, Putinovim ubijanjem ljudskih prava i ebolom? Sve u isto vrijeme. Kad god se u svijetu dogodi opaki zločin, ovaj u Gazi je holokaust, onda nam vladari svijeta šutnu na naslovne stranice svojih medija neizlječivu boleštinu.
Svi mi koji puni strave gledamo masakr palestinske djece zgađeni smo šutnjom svijeta. Evropa je zauzeta blokiranjem Putinovih računa, Amerika svim snagama apelira na obje strane da se smire, u međuvremenu Izraelcima prodaje oružje. Arapi na Palestince gledaju kao Ameri na crnce, Francuzi i Talijani na Cigane, Nijemci na Turke, Hrvati na Srbe, Srbi na Hrvate, jedni i drugi na Cigane i Šiptare, Šiptari na jedne i druge… Tko bi sve mogao nabrojiti mrzitelje i one koje se mrzi. Čitav svijet je bio i ostao dolina mržnje.
Živimo u zemlji u kojoj je bešćutna, korumpirana, zločinačka, prodana vlast u nama građanima Hrvatske ubila sve ljudsko. Postali smo bešćutni poput naših političara kojima nikad dosta love i moći. Bešćutni poput tajkuna koji preko leševa nemoćnika ulaze u svoje dvorce da bi tamo krvavim rukama milovali glave svoje unučadi. Zlikovci koji su poklonili Hrvatsku zlikovcima zaklonili su nam oči prljavom krpom, začepili su nam usta smrdljivom štracom. Ne vidimo. Ne čujemo. Nijemi smo.
Svi mi koji baš nikakve veze nismo imali sa precima koji su za vrijeme NDH pušili Hilteru, ubijali Židove, Srbe, Cigane i sve krivomisleće u koncentracijskim logorima opakijim od onih u Njemačkoj stidimo se naše prošlosti ali je ne možemo izbrisati. Neki naši očevi služili su se specijalnim noževima kojima su ljudima rezali vratove. NDH je bila jedina zemlja u kojoj je postojao koncentracijski logor za djecu.
Danima od prijatelja dobivam mail koji je “važan” i koga moram “slati dalje”. Dogodilo se nešto strašno, misle svi koji mi pišu. Monsanto, zloglasna američka tvrtka koja je ujedno i jedan od najvećih svjetskih proizvođača GMO proizvoda donirala je 445 tisuća eura vrijedno sjeme kukuruza poljoprivrednicima u Hrvatskoj, Srbiji i BiH da bi im pomogla zasijati njive uništene poplavama.
Ratni zločinac Dario Kordić sletio je u Zagreb. Kordić je bio osuđen na dvadeset i pet godina zatvora jer je naredio likvidaciju civila u bosanskom selu Ahmići. HVO, Hrvatsko vijeće obrane, za one koji ne znaju što kratica znači, u Ahmićima je pobilo 116 civila. Umoreno je 35 žena i jedanaestoro djece. Svi su ubijeni strašno griješili, bili su muslimani.
Sudbina ili Bog, tko nas ovih mokrih dana zajebava? Jugoslavija je nestala u krvi. Konačno smo prestali biti braća. Planuo je mir. Zašto vodurina nije ostala u koritu?
